U subotu,27. veljače u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, pod palicom redatelja Damira Zlatara Freya i dramaturginje Željke Udovičić, premijerno je odigrana predstva Saloma, uprizorena prema motivima iz istoimene drame Oscara Wildea.
Ulogu Salome odglumila je Helena Minić, Heroda Marinko Leš, Herodijade Leonora Surian. U predstavi je glumilo još petnaestak glumaca, plesača i mladih nada pulskog kazališta.
Predstava koja je napunila kazalište, trajala je gotovo dva sata. Kvaliteti scenografije doprinijela je mješavina orijentalnog melosa i elektronskog zvuka, ali i specijalni efekti koji su pratili radnju i zbivanje na sceni. Kostimi Matije Vujice su izgledali bogato i raskošno; haljina glavne glumice Helene Minić činila je Salomu prekrasnom i glamuroznom.
Da bismo shvatili predstavu moramo znati nešto i o modernoj umjetnosti, naime predstava je zamišljena tako da zvuk i pokret dočaravaju zbivanja i prate priču, a teksta je malo.
Okosnicu predstave čine Herodova opsesija Salomom, i njegovo obećanje da će joj dati sve što želi, ako bude plesala za njega, Salomin hir za Ivanovim poljupcem, borba Salomine majke Herodijade za status i lažni sjaj. Sve je zapravo lančana reakcija, a ishod tog ludila je Salomina želja za Ivanovom glavom, želja kojoj Herod udovoljava zbog obećanja da će joj dati sve što želi.
Tijekom predstave, mjesec Luna pleše i prati zbivanja, ludilo, raskalašenost i nemoral bogataša te njihovu nezasitnost i orgijanje.
Redatelj na koncu predstave povlači crtu i uspoređuje prošlost s današnjim vremenom, a Luna je i dalje vjerni pratitelj.
Koliko se svijet promijenio ili nije, ostavljam vam na razmišljanje, ali pitam se koliko je daleko svatko od nas spreman ići ne bi li dobio ono što želi?!