Ne ovdje se na radi o meni već o njoj, mojoj mlađoj sestri. U starosti nas dijeli 16 mjeseci. Znači to nije neka velika razlika. Dok smo bile male ljudi su nas doživljavali kao blizanke i znali su nas po imenima Ona i Ja (zajedno), ali nikada kad bi nas vidjeli odvojeno ne bi znali koja se kako zove. I tako moja sekica ima problema na poslu, izgleda da je postala žrtvom mobinga od strane grupe žena sa radnog mjesta. Kao što sam već prije u jednom postu spomenula njen društveni život je na nuli. Ona živi u kavezu, sama. Posao koji obavlja čini ju jedinstvenom. Za nju ne postoji zamjena, a obavlja ga savršeno, zbog čega je na meti ljubomornih kolegica, koje su puno starije od nje, imaju veće iskustvo ali ne i znanje. I to im je trn u oku: "Kako netko tako mlad moze biti bolji od njih i znati više?". A stvar je sasvim jednostavna dok je moja sestra za svoje kratko radno iskustvo poslove birala po kriteriju da nauči nešto novo i nadogradi svoje školovanje, te je često puta bila zbog toga zakinuta za staž, novce, slobodno vrijeme, živce... dok su njezine starije kolegice radile po 30 godina na jednom te istom mjestu u istoj firmi, imale sve što jedan radnik treba imati. Dok moja sestra radi nekad i po 14 sati dnevno, one se frajle poberu nakon 8 satnog rada i odu fino kući. Ona radi svaku subotu, one su ljepo doma i uživaju dok se ona živcira jer njihov fuš rad netko treba popraviti. Umjesto da su joj zahvalne što hoće raditi njihov posao da bi one mogle uživati doma, one joj spletkare iza leđa. A jedini razlog što ona mora toliko raditi je taj što one nisu obavile svoj dio posla, i onda ju još poprijeko gledaju zato što joj povremeno gazdarica ostavi nešto novaca koji je zaslužila. Gazdarica je posebna priča, žena je sasvim ok ali se nekad zapitam da li joj nešto fali u glavi kad ostavlja taj bonus na svima vidnom mjestu, umjesto da to stavi u kovertu zatvori i napiše za koga je, jer samo onaj za koga je namjenjeno treba znati o kojoj se tu sumi radi (ma kako beznačajno izgledala). I onda ove kokoške vide taj novac i bude im krivo kako to da one ne dobivaju bonus, a ne gledaju koliko one rade a koliko ona radi, ona ima manju osnovicu plače od njih i to znaju ali njih to nije briga. I onda se ona jadna živcira zbog toga, gazdarica se ne želi mješati jer smatra da to nije njezin problem iako indirektno je. Jer ona je ta koja moju sestru dočeka sa riječima "Joj daj ovo popravi izgleda užasno" i to tek kad ostanu same, dok fušerice drži ko kap vode na dlanu. Za što služe prijatelji? Ili sestra? Nedavno sam gledala odličan film na temu sestrinskih odnosa "In her shoes", u jednoj sceni dvije smrtno posvađane sestre pričaju kako nemogu jedna bez druge ma koliko se mrzile jer su dva djela istog (krv nije voda), jer su povezane i jedino zajedno mogu funkcionirati normalno... Tako da kad mi se sestra raspadne ja sam tu da ju ponovo sastavim, tu sam da ju bodrim i da navijam za nju u teškim trenucima, da ju čupam van iz krize. Tu smo da si pomažemo onako kako najbolje možemo i znamo. Mi smo crno i bjelo, totalne suprotnosti, ali tako dobra kombinacija. Depra je gadna stvar, cijeli svijet ti pocrni i izgleda kao da nigdje nema izlaza... Nitko nije savršen opere i mene koji put, ali ja ju doživljavam kao korov, a korov je najbolje iščupati iz korijena, ako ga samo kosiš on će i dalje rasti. Moju seku pere i to gadno, ona ima drugi pristup, ona korov ne čupa već ga kosi, tako da joj se uvijek vraća, i sve brže sazrijeva jer ima jake korijene. I onda ti plodovi dođu do mene i onda se i ja živciram skupa s njom... "Lako je tebi! Ti si uvijek bila takva da te ništa ne dira!" kaže moja seka, ali nema pojma koliko je u krivu, nitko nije savršen. Ja sam samo ispoljavala stvari na svoj način. S vremenom naučiš kako se postaviti u određenim situacijama. Učiš dok si živ! Što si stariji više iskustva imaš. Kad se samo sjetim zbog kojih sam se gluposti živcirala i suze lila... sada se tih trenutaka prisjećam sa smješkom. "Trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu" e pa nije svaki put kad vidite nekoga kome biste pozavidjeli nemojte, ne znate u kakvoj je situaciji, niti što skriva ta ljepa fasada. Jedan primjer: srela sam ženu koja ima fantastično vitko tijelo, i pomislila kako joj to uspijeva! wow Dok nisam jednom kroz priču saznala kako ima takav tempo u životu da ne stigne jesti normalno, da ima muža koji jede kod njene mame, jer ona ne kuha... Znači nikome ništa ne dolazi lako u životu i bez imalo truda. |
Joooooooooooj kako mi fali tih sat i pol tjedno... orijentalnog plesa. I tako moja marama skuplja prašinu i čeka bolje dane. Koja teretana... mrzim teretane, nemam neki valjan razlog, samo izgovore. Sramežljivost sama pomisao da me neko gleda...ili ocjenjuje znam svi su tamo iz istog razloga da bolje izgledaju, da se bolje osjećaju, itd. ali to jednostavno nije za mene tako da mah, mah svima koji vole ići u teretanu nemojte zamjeriti na mojem mišljenju. U školi sam mrzila tjelesni ne zbog kretanja nego zbog ljudi koji su me okruživali, uvjek je bila tu neka koza koja je mislila da je ok spičit mi loptu u glavu ili nešto slićno Ali ples to je već nešto drugo. Totalni sam antitalent, čak ni neznam plesati tako da bi moji plesni partneri uvijek prošli izgaženo . Toliko o mojoj spretnosti. tek toliko da se stekne dojam. Na orijentalni ples sam krenula iz čiste znatiželje, koja je prerasla u nešto više, zavolila sam ples. Moje tjelo je postalo gipkije, ne mršavije, nego gipkije, pokretljivije. Osječaš se ženstvenije, zadovoljnije i one kritična točke na kojima imaš više kila nego što misliš da bi ih trebala imati ti postanu nebitne a samopouzdanje raste . Tamo se osječam dobro, hrpa žena i plešemo za sebe ikog drugog. Vidim da je to postao trend u hrvatskoj, o njemu se piše i prića na sve strane. Nadam se da je to barem malo popravilo iskrivljenu sliku. Toliko iskrivljenu da ga neki trpaju u isti koš sa striptizom. Za sve koji su radoznali ovdje mogu pročitati više na Oazi . |
Osjećam se odlično! I da nemam trbučćić rekla bi da nisam trudna. Ali moje malo mi daje na znanje da je tu :D. U petak smo bili na ultrazvuku, nadali smo se odgovoru na pitanje koje već doooosta dugo slušamo " I kaj je?", ali beba je odlucila to i dalje zadrzati za sebe i nije nam htjela pokazati. Slatko iščekivanje. Ono što me zaokuplja ovih dana je traženje idealne kombinacije mustri za moj novi projekt - štrikanje. Dok sam bila u bolnici i štrikala majcu jedna od žena u sobi me pitala jel to dekica za bebu? Ok dekicu bi još i napravila, ali da idem štrikati minijaturne vestice i slično mislim da još neću. Čemu trošiti vrijeme na to kad će beba to prerasti u roku keks, a da ne spominjem kako bi mi posljie to bilo žao baciti ili proslijediti dalje pa bi se samo gomilalo. Istina stvari koje su potrebne bez pofrke napravim. I tako sada imam "slobodne igle" konačno sam završila jednu crvenu majcu a imam u planu jedan bež bolero za ljetne prohladne večeri, i jednu ciklama majcu koju sam završila prije godinu dana ali nisam zadovoljna sa njom pa ću ju preštrikati u vesticu tko će mi biti korisnija. Prije sam se u štrikanju furala na jednostavnost, sada od svojeg uratka očekujem da bude praktičan, tehnički zahtjevan za izvesti i ljep. Tako da danima prelistavam hrpe časopisa o štrikanju, surfam bespućima interneta u potrazi za jednom jedinom kreacijom koja će zaokupiti moju pažnju. moram priznati da su mi upute uvijek bile špansko selo, tako da od toga ispadne uvijek nešto drugačije moja interpretacija uputa. ;) često sam znala vaditi mustru iz novina bez uputa samo gledajući i brojeći očice. Za to naravno mora biti kvalitetna fotka. |
Dakle što je bilo bilo je. Od sad sam strogo na svojoj dijeti. Od kolaća mi divlja tlak, od soli isto. Od visokog tlaka nemogu spavati pa se rotiram cjelu noć. Od sada slušam samo sebe i doktoricu. Uskrs smo proslavili kod svekrve, ručak je bio odličan nema šta nema! Uspjela sam od svega probati ponešto a da se ne prejedem . Ali kolači na kraju su me dotukli jedan kolač i nema više. Gledam ja kolač i gleda on mene, ali više nemogu ni A . Ponosim se što sam uspjela nagovoriti sestru da nam se pridruži i bilo joj je drago. Bila je puna kuća, troje dječice je jurcalo okolo, dok su odrasli pričali, pravo praznično raspoloženje. Baš ono što joj fali, nije čudo što je stalno depresivna kad je stalno u 4 zida ili je na poslu ili je doma sama. A kako radi stalno popodnevnu smjenu koja se zna odužiti ( od 16.00 i do 2-3 sata u noći ) društveni život joj je na nuli . Naš odnos je karakterističan sestrinski. Potpuno smo različite ( nebo i zemlja ), a nemožemo jedna bez druge . Preko telefona smo si super, kad se nađemo onda smo ko dvije petarde, jedna kriva riječ i . Onda se hladimo ovisno o tome koliki je bio prasak i nakon nekog vremena smo si opet dobre . Na odlasku smo dobili pinklece, ono što je ostalo od ručka ( dovoljno za 2 dana ) i još kolača , sad mi to sve djeluje ko ona Balaševićeva " Al se nekad dobro jelo " . Žena voli kuhat tako da je napravila toga kao da će nas biti 40 a ne 12 , kolače voli radit ali ih nevoli jesti , ali su svejedno super . I tako ja jučer raspalila po ostacima kad navečer tlak divlja i naravno što mi drugo preostaje nego da se ja ljepo vratim mojoj dijeti, nije ni to loše . Dosta slično ovome http://www.poliklinika-harni.hr/teme/trudnoca/05_dijeta.asp samo što je moja 2.200 kalorija. Zbilja ne želim da moja beba ima problema zato što se ja nisam mogla skulirat u prehrani. |
Ovaj post bih mogla početi... blagoslovi me dnevniče jer sam sagriješila, prije tjedan dana sam pojela kockicu čokolade ... Uglavnom nesmijem ono sto i inaće nije zdravo slatkiše, grickalice nicega previse. Od doktorice sam dobila papir sa planom dijete, kojega se toliko pridržavam da mi se okolina već smije a moram priznati da na tom papiru ima toliko stvari koliko nemogu ni inace pojest. Jedva čekam kad ću vidjet svog bebaca ( za oko 4 mjeseca ), do tada se veselim svakom ultrazvuku . A sad idem PS: Stvarno dobro skriveno mjesto još nijedan komentar. |
Pucaju me hormoniiiii Da 20-ti tjedan je mojem bebaću. A ja ludim postala sam hiperaktivna svugdje me ima, svašta započinjem 1000 stvari u isto vrijeme . A šetala bi se gradom u laganim ženstvenim haljinicama ipak proljeće je, a nesmijem "Umjereno mirovanje " kaže doktorica, a kako trenutno živim na 5-tom katu... lako dolje ali gooooorrree... a nema lifta ... (da mi je neko rekao da će mi lift falit... ) Puštam kosu, koliko će me to držati neznam, dok ne dođe beba kaže šogorica dosadit će ti kad ti počne ići u lice. |