Pregled posta

Depresivna sestra

Ne ovdje se na radi o meni već o njoj, mojoj mlađoj sestri. U starosti nas dijeli 16 mjeseci. Znači to nije neka velika razlika. Dok smo bile male ljudi su nas doživljavali kao blizanke i znali su nas po imenima Ona i Ja (zajedno), ali nikada kad bi nas vidjeli odvojeno ne bi znali koja se kako zove.

I tako moja sekica ima problema na poslu, izgleda da je postala žrtvom mobinga od strane grupe žena sa radnog mjesta. Kao što sam već prije u jednom postu spomenula njen društveni život je na nuli. Ona živi u kavezu, sama. Posao koji obavlja čini ju jedinstvenom. Za nju ne postoji zamjena, a obavlja ga savršeno, zbog čega je na meti ljubomornih kolegica, koje su puno starije od nje, imaju veće iskustvo ali ne i znanje. I to im je trn u oku: "Kako netko tako mlad moze biti bolji od njih i znati više?".

A stvar je sasvim jednostavna dok je moja sestra za svoje kratko radno iskustvo poslove birala po kriteriju da nauči nešto novo i nadogradi svoje školovanje, te je često puta bila zbog toga zakinuta za staž, novce, slobodno vrijeme, živce... dok su njezine starije kolegice radile po 30 godina na jednom te istom mjestu u istoj firmi, imale sve što jedan radnik treba imati.
Dok moja sestra radi nekad i po 14 sati dnevno, one se frajle poberu nakon 8 satnog rada i odu fino kući. Ona radi svaku subotu, one su ljepo doma i uživaju dok se ona živcira jer njihov fuš rad netko treba popraviti.
Umjesto da su joj zahvalne što hoće raditi njihov posao da bi one mogle uživati doma, one joj spletkare iza leđa. A jedini razlog što ona mora toliko raditi je taj što one nisu obavile svoj dio posla, i onda ju još poprijeko gledaju zato što joj povremeno gazdarica ostavi nešto novaca koji je zaslužila.

Gazdarica je posebna priča, žena je sasvim ok ali se nekad zapitam da li joj nešto fali u glavi kad ostavlja taj bonus na svima vidnom mjestu, umjesto da to stavi u kovertu zatvori i napiše za koga je, jer samo onaj za koga je namjenjeno treba znati o kojoj se tu sumi radi (ma kako beznačajno izgledala).

I onda ove kokoške vide taj novac i bude im krivo kako to da one ne dobivaju bonus, a ne gledaju koliko one rade a koliko ona radi, ona ima manju osnovicu plače od njih i to znaju ali njih to nije briga.

I onda se ona jadna živcira zbog toga, gazdarica se ne želi mješati jer smatra da to nije njezin problem iako indirektno je. Jer ona je ta koja moju sestru dočeka sa riječima "Joj daj ovo popravi izgleda užasno" i to tek kad ostanu same, dok fušerice drži ko kap vode na dlanu.

Za što služe prijatelji? Ili sestra? Nedavno sam gledala odličan film na temu sestrinskih odnosa "In her shoes", u jednoj sceni dvije smrtno posvađane sestre pričaju kako nemogu jedna bez druge ma koliko se mrzile jer su dva djela istog (krv nije voda), jer su povezane i jedino zajedno mogu funkcionirati normalno...

Tako da kad mi se sestra raspadne ja sam tu da ju ponovo sastavim, tu sam da ju bodrim i da navijam za nju u teškim trenucima, da ju čupam van iz krize. Tu smo da si pomažemo onako kako najbolje možemo i znamo.
Mi smo crno i bjelo, totalne suprotnosti, ali tako dobra kombinacija.

Depra je gadna stvar, cijeli svijet ti pocrni i izgleda kao da nigdje nema izlaza...
Nitko nije savršen opere i mene koji put, ali ja ju doživljavam kao korov, a korov je najbolje iščupati iz korijena, ako ga samo kosiš on će i dalje rasti.

Moju seku pere i to gadno, ona ima drugi pristup, ona korov ne čupa već ga kosi, tako da joj se uvijek vraća, i sve brže sazrijeva jer ima jake korijene. I onda ti plodovi dođu do mene i onda se i ja živciram skupa s njom...

"Lako je tebi! Ti si uvijek bila takva da te ništa ne dira!" kaže moja seka, ali nema pojma koliko je u krivu, nitko nije savršen. Ja sam samo ispoljavala stvari na svoj način. S vremenom naučiš kako se postaviti u određenim situacijama. Učiš dok si živ! Što si stariji više iskustva imaš. Kad se samo sjetim zbog kojih sam se gluposti živcirala i suze lila... sada se tih trenutaka prisjećam sa smješkom.
"Trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu" e pa nije svaki put kad vidite nekoga kome biste pozavidjeli nemojte, ne znate u kakvoj je situaciji, niti što skriva ta ljepa fasada.

Jedan primjer: srela sam ženu koja ima fantastično vitko tijelo, i pomislila kako joj to uspijeva! wow Dok nisam jednom kroz priču saznala kako ima takav tempo u životu da ne stigne jesti normalno, da ima muža koji jede kod njene mame, jer ona ne kuha...
Znači nikome ništa ne dolazi lako u životu i bez imalo truda.

Post je objavljen 27.04.2006. u 17:20 sati.