display
Moja draga blogerica će me opet izgrditi.
Koliko u mene vjere u izgubljeno, to mislim da nitko nema.
Zašto? U što vjerujem kada nema -ničega?
Samo se nadam nečemu obečanom.
Trebala sam otići danas na koncert koji sam toliko priželjkivala, koji sam toliko željela, i naravno - ON je otkazao.
Ali ja samo želim njega, koji tvrdi da me voli?! A dokazi su suprotni.
Neću se javljati više na pozive.
Rođendan
Jučer sam proslavila svoj 36 rođendan.
Danas sam opet sama.
Sutra počinjem raditi, nakon skoro dva mjeseca godišnjeg.
Ovaj godišnji ću pamtiti pamtiti po turbulencijama u svome životu.
Užas što čovjek sve može proživjeti.
Škola polako počinje, klinci kreću i moja mala dijabetičarka u prvi razred.
Jako se bojim kako će to ona sve podnijeti.
Uvlači mi se strah.
Sama sam sa djecom.
Toliko obaveza.
Pušim sve više i više, nije dobro.
Samo da se ustabilim psihički i emotivno.
Duša još uvijek boli.
Riči........
Podigle me danas riči..
-Smije se i kad bi plakati tija,
osmihom sakri što duše ti skriva,
jer tako se samo može u ovom svitu,
koji u tuđim suzama uživa.-
Ponor
I opet onaj isti osjećaj nakon razgovora- ponor.
Ponor osjećaja.
Trnci tuge u meni.
Polako se uzdignem, i onda- PAD.
Nemam više riječi samo su ponavljanja.
Tonuti-ne više.
Previše sam dala.
Filharmonija užitka
Potaknuta jednim člankom želim napisati komentar
Uvijek je sex bio tema mnogih časopisa, rasprava među parovima različitoga intelektualnog nivoa.
Što je sex?
Što je vođenje ljubavi?
Ima li razlike ili je to sve u jednom?
Svi znamo da sex nas liječi, osolobađa određene hormone sreće, tijelo nam se angažira u cijelosti, i sve negativno oslobodimo.
No za sve to trebamo poznavati osobu, barem ja, trebamo ju doživjeti svim osjetilima.
Kako pronaći idealnog partnera?
Dogodi li se to ,ili se uči?
Ja sam imala sreću u tome, da jednostavno smo se "osjetili" .
Vremenom naš odnos se promijenio, no i dalje sex nam je savršen.
Vidim da sa tom osobom nemam perspektivu jer je skinuo masku, upoznala sam ga.
Lik postaje negativac.
Jedino što me veže je to savršenstvo naših tijela, koje mogu usporediti sa najboljm filharmonijom, gdje enma puno riječi
Sve se događa, osjeća...
Treba li trpjeti takvu osobu radi filharmonije,
ili postoji li negdje takva osoba?
Događa li se to samo jednom u životu?
Osobno
Nisam pisala par dana.
Ne zato što nisam imala što .
Kako događaje pretvoriti u riječi, ne odmah ishitreno, nego duboko doživjeti, izvagati.
Pitam se , tko su i što su muškarci?
Poznajemo li ih ili ne poznajemo?
Jesu li i oni uistinu bića kojima jako pažljivo trebaš pristupati sa puno emocija?
Ono , neki bi rekli - poniziti se.
Ali iskazati svoje doboko u sebi i onda..........
Moj lik , glavni lik radi čega sam i pokrenula ovaj blog,
a ja bila nesretan slučaj , je osoba koju ja jako volim i to ne treba puno isčitavati da se zna.
Mijene koje doživljavam, proživljavam, je li to sazrijevanje i opet odrastanje.
Rane su to koje postoje,ali je duša čvršča.
Provela sam s njim nekoliko zadnjih dana, bila uz njega , osjetila ljubav-njegovu.
Žao mi je što sam povrijedila osobu sa ljetovanja.
Koliko me mogu podići tuđe riječi, to osjećam svakoga dana.
Borim se još uvijek , ali ne posustajem.
Trenutno me hvata kriza, pitanja.-
Kako ću dalje bez njega?
Uostalom jutros sam kao leptirica kretala se po svome domu,
radila poslove što sam godinama zanemarivala, jer me ljubav paralizirala,
posvetila se nejmu i pitam se da li je on mene uopće volio.
To je sada prošlost...............
Kreativna sam opet kao u ranijim fazama svoga života.
Treba mi snage.
Dobro jutro
Zadivila me jutros odluka jedne naše blogerice.
Divim se ljudima koji su odlučni u svojim stavovima, koji znaju prebroditi krizu u sebi i krenuti dalje.
Da li se takvi rađamo?
Što je to u nama , kada sami sebe tjeramo u propast? To govorim iz vlastitog iskustva.
Jutra koje sam proživljavala prije par dana, razlikuju se.
Stabilnija sam ,ne maštam više o nemogućem.
Krećem dalje.
Zatvara se polako škrinjica u mom srcu.
Znam da vrijedim.
Hvala vam Dragi moji,
odlučih zadražti blog, u uopće mi nije važno hoće li netko iskoristiti moja razmišlanja.
To sam ja,
upotrijebila bih isti način pisanja, tako da bih bila prepoznatljiva.
Kako se osjećam ovoga trena?-konfuzno svakako.
Razgovarala sam sa jednom blogericom, kojoj uistinu treba pomoći.
Svi smo mi tu nekakvi freakovi sa svojom osobnošću,
što sam više ovdje, više čitam , i shvaćam da nisam jedina.
Lakše je sve podijeliti sa drugima, prčitati divne misli, koje ti dignu, možda ukažu na dijelove moga života.
Osobenjak sam po prirodi, neverbalan tip, koji doživljava u sebi.
Nikada nisam objasnila za što mi je nick Mea Culpa,
griješila sam ,
pokušam se iskupiti,
to je moja karma.
Ovo ljeto, ću pamtiti po šamarima života,
nadam se da će neštood toga nučiti me pameti, pronicljivosti,
jer sam tako naivna.
Ljubim sve ljude dobra srca,
Laku noć, dragi moji.
Ovo moram navesti kao jednu misao koje me može podići svakoga dana kada to pročitam, ili nekoga ako svrati ovdje.
Pročitala sam je kao komentar jedom dragom liku ovdje ,a glasi:
Mnoge snove izgubimo,
neki mali ljudi ih pogaze,
ili krenemo nekim drugim stazama i zaboravimo što smo sanjali,
Ali moram(o) vjerovati da san ipak jednog dana može postati stvarnost
I da vrijeme može donjeti i neka nova ispunjenja.
Oprost
što da počnema uopće pisati kada se osjećam tako odvratno-prljavo.
Oosba koja mi je učinila puno lijepoga u posljednje vrijeme, pronašla jemoj blog.
Osoba, lik, je opisan je ne baš u dobrom kontekstu, naravno osjećao se povriejđenim.
Tko ne bi?
No,
trebam li obrisati blog, početi iz početka ,jer više nikada neću moći pisati ono što osjećam u nutrini svoga bića.
Izbaciti prljavštinu moje duše.
Što učiniti?
Podne je,
razmipljam o jutrašnjem osjećaju s kojim sam se danima, mjesecima budila
misleći samo na njega
Zpaostavila sam sve svoje, prestala sam živjeti za stvari koje su me nekada veselile, ispunjavale.
Nekako se osjećam jača, pa nisam ja jedina osoba na svijetu koja se budi sama, i drugi to priželjkuju.
Plačem , kukakm, a uopće više ne znam zašto.
AKo njemu nije stalo do toga...........
Idemo dalje.
Jednom će doći netko tko će se poželjeti buditi samnom.
Borba za nešto što nema smisla nije borba.
Pobjednik je onaj koji se pronađe.
Bila sam u bespuću ljudskog dna , bez dostojanstva.
Sada ga polako vraćam.
Jutro u osami
Juro je.........
Ne volim jutra buditi se sama u krevetu.
Ne volim doživljavati početak dana sama.
Nedoataje mi on, i oni slatki užici-jutarnji.
dizajn bloga
Gledam tuđe blogove kako su lijepo dizajnirani.
ja pojma nemam ništa u vezi toga , sa strane piše puno toga , unesena je glazba.
Vlastiti opisi...
Kako to učiniti?
I opet sam tu.
Što da napišem, a da se ne ponavljam.
Posvađala sam se sa mamom, ja žena od 36 godina.ne znam je li u pravu, ali dosta mi je petljanja u moj život, prebacivanja.
Da- radim greške,
Volim, volim možda pogrešnu osobu,ali je voli.
Vrijeme će pokazati sve.
Polako dolazim k sebi, polako se krećem.
Onaj lik me zove, strpljiv je
Mislim da nikada više neću moći voljeti.
Ovako-ne
I opet sjedim ovdje
i shvaćam da nisam sama.
Sama u svojim mislima,koje pretačem u riječi.
posebnost svih nas je u tome da doživljavamo na različite načine.
U mojim godinama, kada sam formirana ličnost sa stavovima, teško pronalazim dušu sličnu meni.
Doživjeti nešto, a ne kometirati, nego osjetiti šutke.
mislim da sam nespojiva duša u uvome svijetu.
Tako malo tražim za sebe, a nemam ništa.
buditi se sa nekim za mene je do doživljaj veći od odlaska na skupa ljetovanja.
štetnja, razgovori, poljupci, dodiri.
glazba koja zajednički pobuđuje iste osjećaje.
neverbalan govor.
tako sam sama
tako sam tužna
samo se pitam -kako dalje
S kime sam živjela, dala sebe?
I opet kako dalje.
mrzim jutra ,jer donose iste emocije.
samo želim spavati, i prespavati sve to.
možda jednom upoznam čovjeka koji doživljava kao i ja.
koji se smije i raduje stvarima poput mene.
Što sam ja?
Praznina
To je osjećaj ovoga jutra,
Postavljam si opet previše pitanja, koja me bacaju u depru.
Bolje bi bilo da sve pustim i uživam u tom jebenom životu.
Tako je kratak ,a ja se bavim glupim stvarima u svome životu.
Jčer sa doživjela nešto naobično.
Pisala sam o liku s kojim sam bila na moru.
Kako pogrešno procjenjujem ljude...............
Tko je kriv za tu moju procjenu?
Roditelji, mladost- govore psiholozi, možda ima nešto u tome.
Nadam se da ću pronaći sreću za sebe........
Samo moram se smiriti , izbaciti dugove prošlosti i krenuti- Dalje.
I opet -Mea Culpa
I opet pišem, tako mi je lakše.
Ubija me samoća
Živjela sam uvijek sa nekim , razgovarala, svađala se , ali bila sam u zajedništvu.
Koliko god jadno zvučalo od mene, jer imam djecu, ja sam opet sama, osjećam užasnu samoći.
Naziva me onaj lik iz kampa, želi opet izići samnom u neki fensi restoran.
Užas........
Ne ide mi se nigdje, mama mi neće čuvati klince, a ne želim biti sama.
Želim MR Njega , želim voditi ljubav s njim , maziti se , ležati zajedno i "ćutiti" u našim trenucima.
Ah..........
Samo maštam.
Ipak prošetati ću psa do rijeke, popiti ćemo pivo, popričati.
Pošto mi je darovao Gucciev parfem,od mene očekuje samo prženi cd Enigme, a ja nemam prazan cd.
Drugi puta.
Jbg ja sam rockerica, odjevena u šminku.
Znam duboko voljeti, a to nije pravi put za MR Njega.
nastavak
nastavak priče sa ljetovanja.........
Sjeli smo u auto i krenuli na more, pričali smo, pričali, vozila sam ja -njegov auto cijelim putem.
Došli do odredišta, hm........
šator- nisam nikada spavala u šatoru.
Postaviti ga... naučila sam i to s njim.
No, sada ono najzaimljivije
Tipu sam se ja jako svidjela on meni ne-
jer sam i krenula na more da liječim rane, da se osamim, isplačem da donesem neke zaključke.
naravno tip je bio naporan,u šatoru spavamo nas dvoje, bez ikakvih fizičkih kontakata.
Muškracima je to vrlo teško,ali.........
takav je dogovor bio
Vodio me na skupe večere u restorane,
radio je sve i svašta nebi li me osvojio.
A ja luda plačem za budalom,
8 dana mora ja plačem.
Dolazim doma kao prazna krpa, razmišljam o glupoj odluci.
No svako iskustvo je neprocjenjivo.
Tip me i dalje naziva-NE SVIĐAM MI SE
Možda da je lik koji pobuđuje leptiriće u meni, možda bih preboljela svoju ljubav ,
prestala plakati.
Ovako........
Još uvijek želim onog starog.
Mislim da nema sreće sa njim,ali ga volim.
Ludost jedne žene
U cjelokuponom mome stanju psihe koje proživljavam mjesecima napravila sam nešto što večini ljudi ne bi palo nikada na pamet.
Žena blizu 40 -ja
Odlazi na more sa nepoznatom osobom, upoznalu ju na netu, pričali par puta.
U trenutku moje slabosti obnovim konverzaciju, on odlazi na godišnji-priključujem se.
Prvi susret dolazi po mene- trpam stvari u auto. kada sam ga vidjela nije izazvao nikakve emocije, no nije moj tip.
Ostalo...............
pričam kasnije.
Popiti ću kavu
Nakon teških psihičkih stanja, otiišla sam kod Njega.
Pričali smo, pričali.
Nisam ni znala da je u depresiji, odbija sve i mene.
No, volim me, osjećam to.
Ima nešto što ja nemam- samokontrolu.
Ja stihijski doživljavam.
Vodili smo ljubav, uživali oboje. Vidim sreću ponovo na njegovom licu.
DO kada će biti tako, do kada ću ja njega izvlačiti, a on mene mučiti.
Dapresivac po prirodi ja vesela.
Da, vesela sam i sretna kada sam s njim, on me diže.
Preispitanje vlastiog bitka
Čitala sam blogove MRS Astrologinje, koja me je prosvjetlila,ali ne znam do kada?
Jer stanje moje svijesti varira, od "stabilnosti" do depresije.
Da li uistinu suprotna strana problematičnog ponašanja pokazuje moju unutarnju stranu, možda nesavršenstvo mojih roditelja, koje sam JA idealizirala.
Zašto mi se ne sviđaju muškarci koji su normalni ,koji bi me držali kao kraljicu, btw, upoznala sam jednu osobu ,koja mi pruža sigurnost, osjećaje, pažnju,ali...
Uvijek ono -Ali
Jednostavno nema Ono-nešto .
Lijepi mi je razgovarati s njim,ali , ne mogu više.
Nisam iskrena, po tom pitanju prema njemu , odugovlačim,i čini mi se da ću izvisiti i na toj relaciji.
Što gubim- gubim priliku za normalnim životom.
Ono za čime srce i tijelo gine MR-On kojemu sam sve podarila od moje ljudske duše- manipulira samnom, a ja mu to dozvoljavam .
I sada se vraćam na početku napisanog.
je li to u korjenima?
Hoću li uvijek imati takva sranja u životu jer izabirem pogrešne ljude?
Kako ispraviti ponašanje, što činiti?
Kako opet biti normalan?
Zašto se spuštamo ispod vlastitog dostojansva ne bi li vratili izgubljeno?
Što je to unama da nas tjera da činimo takve stvari?
Zašto zamišljamo nemoguće i vraćamo se......
Zašto?
zašto ne može sve biti lijepo , zašto ?
I milion puta pitanje zašto?
Zašto me više ne želi kada sam mu dala sve?
Iako teško prolazim svo ovo vrijeme, jučer nakon 8 mjeseci se u meni pojavio - prkos.
Shvatila sam da na monoga pitanje neću dobiti odgovor.
Zašto se to meni događa -ne znam.
Vjerojatno u tom cjelokupnom kozmosu nisam jedina koja ima takve probleme.
Važno se ustati ujutro, kao sada, i shvatiti- imaš ponovno ciljeve.
Sve ostalo zaboravi i kreni dalje.
Pobogu ,pa ja imam zašto živjeti, imam djecu.
No u tolikom mraku moje svijesti nisam nikoga primjećivala.
Samo sebe i onu Mrs. BOL
još jedan dan
Ne znam kako da počnem,ali odlučih se za ovu vrstu pisanja da mi olakša moju dušu, možda netko ima slična iskustva.
Svi mi težimo za nečim, i kada mislimo da smo to ostavarili - gubimo.
Teško se nosimo sa gubicima, posebice na emotivnom planu.
Pitanja koje si svakodnevno postavljam- Gdja ja toliko griješim?
Krive li su moje procjene, percepcija, ne znam.
Uvukla sam se u nešto iz čega mi se jako teško izvući, ne znam kako po drugi puta početi novi život.
Ostavljena sam ................
Još uvijek imam nadu..........
Teško mi je.
Kako prerezati konce u kojima ste bili zajedno,planirali život?
Repovi su ostali, a on odjednom želi novi život,a ostavlja me kao rezervu.
ja volim,pokleknem, i tako dan za danom.
Sve me u mom domu podjeća na njega, izbacila sam stvari.
Ne mogu se prepustiti drugome i tako zaboraviti.
Plačem,iz dana u dan, pijem tablete
Strašno.
