nastavak priče sa ljetovanja.........
Sjeli smo u auto i krenuli na more, pričali smo, pričali, vozila sam ja -njegov auto cijelim putem.
Došli do odredišta, hm........
šator- nisam nikada spavala u šatoru.
Postaviti ga... naučila sam i to s njim.
No, sada ono najzaimljivije
Tipu sam se ja jako svidjela on meni ne-
jer sam i krenula na more da liječim rane, da se osamim, isplačem da donesem neke zaključke.
naravno tip je bio naporan,u šatoru spavamo nas dvoje, bez ikakvih fizičkih kontakata.
Muškracima je to vrlo teško,ali.........
takav je dogovor bio
Vodio me na skupe večere u restorane,
radio je sve i svašta nebi li me osvojio.
A ja luda plačem za budalom,
8 dana mora ja plačem.
Dolazim doma kao prazna krpa, razmišljam o glupoj odluci.
No svako iskustvo je neprocjenjivo.
Tip me i dalje naziva-NE SVIĐAM MI SE
Možda da je lik koji pobuđuje leptiriće u meni, možda bih preboljela svoju ljubav ,
prestala plakati.
Ovako........
Još uvijek želim onog starog.
Mislim da nema sreće sa njim,ali ga volim.
Post je objavljen 15.08.2008. u 12:12 sati.