Ne znam kako da počnem,ali odlučih se za ovu vrstu pisanja da mi olakša moju dušu, možda netko ima slična iskustva.
Svi mi težimo za nečim, i kada mislimo da smo to ostavarili - gubimo.
Teško se nosimo sa gubicima, posebice na emotivnom planu.
Pitanja koje si svakodnevno postavljam- Gdja ja toliko griješim?
Krive li su moje procjene, percepcija, ne znam.
Uvukla sam se u nešto iz čega mi se jako teško izvući, ne znam kako po drugi puta početi novi život.
Ostavljena sam ................
Još uvijek imam nadu..........
Teško mi je.
Kako prerezati konce u kojima ste bili zajedno,planirali život?
Repovi su ostali, a on odjednom želi novi život,a ostavlja me kao rezervu.
ja volim,pokleknem, i tako dan za danom.
Sve me u mom domu podjeća na njega, izbacila sam stvari.
Ne mogu se prepustiti drugome i tako zaboraviti.
Plačem,iz dana u dan, pijem tablete
Strašno.
Post je objavljen 12.08.2008. u 14:28 sati.