Sutra počinjem raditi, nakon skoro dva mjeseca godišnjeg.
Ovaj godišnji ću pamtiti pamtiti po turbulencijama u svome životu.
Užas što čovjek sve može proživjeti.
Škola polako počinje, klinci kreću i moja mala dijabetičarka u prvi razred.
Jako se bojim kako će to ona sve podnijeti.
Uvlači mi se strah.
Sama sam sa djecom.
Toliko obaveza.
Pušim sve više i više, nije dobro.
Samo da se ustabilim psihički i emotivno.
Duša još uvijek boli.
Post je objavljen 27.08.2008. u 21:01 sati.