|
KNJIŽARA
RASPRODAJA DO JAJA!
Biblioteka SFERA:
(svaka 30 kn, pt 10 kn)
Tatjana Jambrišak: Duh novog svijeta
Igor Lepčin: Purgeri lete u nebo
Aleksandar Žiljak: Slijepe ptice
Zoran Krušvar: Najbolji na svijetu
Dalibor Perković: Preko rijeke
Zoran Pongrašić: Čuvari sreće
Zoran Vlahović: Frulaš
Milena Benini: Jednorog i djevica
Goran Konvični: Jeftine riječi
Krešimir Mišak: Zvjezdani riffovi
Danilo Brozović: Zeleno sunce, crna spora
***
Sferakonski niz:
(svaka 30 kn, pt 10 kn)
10. Zagreb 2094 (ur. T. Jambrišak et al.)
11. Kap crne svjetlosti (ur. T. Jambrišak et al.)
13. Trinaesti krug bezdana (ur. T. Jambrišak et al.)
***
Živko Prodanović: Roboti u ratu (SF haiku) (20 kn, pt 10 kn)
Irena Rašeta (ur.): blog.sf (20 kn, pt 10 kn)
Irena Rašeta (ur.): Bludućnost (20 kn, pt 10 kn)
Zoran Krušvar: Izvršitelji nauma Gospodnjeg (50 kn, pt 10 kn)
AD ASTRA, antologija hrvatskog SF-a (200 kn, pt 10 kn)
Kontakt: darko /at/ mentor /./ hr
|
Blogov kolac
utorak, 12.07.2005.
Srbi to rade bolje
Dejan Ognjanović: NAŽIVO (Prosveta Niš, 2003.)
Svaki žanr je redukcija stvarnosti na onaj aspekt života ili onu emociju koja je za dani žanr simptomatična. Pa bez začudnosti nema SF-a, bez ljubavnih strasti romanse, a horora nema bez straha, jeze ili ("Nemam ponosa," reče Stephen King) odvratnoća.
Te se Dejan Ognjanović u izabranom si žanru posve dobro nosi sa zahtjevima istog. Njegov junak - u ranim dvadesetim, koliko je i autor imao u vrijeme kada je Knin pao/osvojen, a što je vremenska odrednica radnje romana - gleda svijet oko sebe, Nišku palanku i treći balkanski rat, očima koje su naučile suditi, ali nisu još naučile oprostiti. Gade mu se stoga klijenti pornoteke u kojoj radi, punašne djevojke koje će se po porodu raskvasiti, čevabdžinice u kojima jede, a više manji i sve ostalo. Te se on, da bi se obranio od svijeta koji spoznaje i koji mu je odbojan, okružuje zbirkom horora i ekstremne pornografije. Izmišljena strava umjesto prave.
No, glad za ekstremnim tjera Dejana (junak se zove isto kao i autor, prva je proza uvijek autobiografska pa makar se i pravila da nije) dalje, u potrazi za mitskim snuff-filmovima snimanim na bosanskim frontovima (je li kako ovo odmah istinitije zvuči nakon nedavne afere s otkrivenim srebreničkim videom?; koliko je ova fiktivna autobiografija doista fiktivna?; koliko su gadosti u njoj odsanjane, a koliko na zrnatom zapisu dosita (tipfeler, ali neka ostane) viđene?) koji se mogu nabaviti samo u tajnoj prištinskoj videoteci što ne prima nego po preporuci. I onda Dejan ode tamo, nabavi kasete, vidi i što nije trebao i ... knjiga padne za stepenicu.
Ne postane loša, daleko od toga. Dejan kroz knjigu, nakon dvadesetak prvih nesigurnih stranica, piše sve bolje i bolje, ali najjača scena je središnji trenutak knjige, kad u svojoj sobi gleda talijanski videozapis hrvatsko-bošnjačkog klanja Srba (je, znam, i mene je kosnula ta verzija-inverzija, no sa srpske je strane pripovjedno i emocionalno posve logična ... a možemo li je s ove strane prekrižiti kao baš posve nevjerojatnu?). Nakon toga dolazi pripovjedačka i žanrovska nužnost tajnog snimka i lavkraftijanskog horora i ja ... odahnem.
Odahnem, jer je stvaran užas prestao i sada smo u sigurnoj domeni fikcije: masovne grobnice na magijskim mjestima, u crno odjeveni ćelavci, Dejanov put na tamnu stranu ... Sve kao u klasičnim bezizlaznim hororima, ali ništa više zaista strašno. Ništa stvarno.
NAŽIVO, debitantski roman Dejana Ognjanovića odličan je žanrovski uradak (puno bolji od ovdje prethodno recenziranog KOLJIVA, hrvatskog horor-kandidata), vrlo pitko i crnohumorno napisan hororac koji je u jednom trenutku zakoračio prema bitnoj literaturi, ali se onda pomalo prepao i sklonio u vode pitomog straha, nakon kojeg se spava bez strašnih snova.
(mcn)
PS Nekako je prikaz došao do autora koji je poslao sličicu za uz tekst. Hvala! Također je poslao i link na diskusiju o romanu, gdje se rasprava hvalevrijedno protegla na već godinu i pol, ali koju preporučujem pogledati tek po čitanju romana, jerbo bi se inače autorova pomalo napasna navada odgovaranja na svaki komentar mogla prepriječiti potencijalnom užitku čitanja knjige. >:)
|
|
|
< |
srpanj, 2005 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Što je BLOGOV KOLAC?
BLOGOV je KOLAC dnevnik čitanja, sa svime što to podrazumijeva. Čitanje je za mene intimna i emocijama nabita stvar te BLOGOV KOLAC ni ne pokušava biti objektivan već se trsi prije svega biti otvoren razgovor s upravo pročitanom knjigom. Kako sam sebi uzeo za pravo da kažem što god mislim i na koji god način, to je dopušteno i u komentarima. Malo koji se briše, i na malo koji se odgovara. Ne zanima me pretjerano dijalog. Moji intimni odnosi su, kako sam već rekao, s knjigama.
|
|