po putu i azimutu

Izgleda mi nije bilo dosta slapova na rijeci Krki i malo sam prošetao do slapa Žakalj na Rječini, do kojeg ima lagana ura hoda od centra grada kroz Harteru, bivšu tvornicu papira. Nakon ovih kiša očekivao sam veći slap, ali i ovakav je bio lijep.



Pogled iz drugog kuta sa šetnice.


Ovdje kao neka ptica izranja iz vode.


Sa dijela staze vidi se i trsatska gradina.


Kad se već moglo na jednom mjestu prijeći preko Rječine pogledao sam i ostatke mlina Žakalj, koji je radio od 1841. g. do početka 20. st., dug 90 i visok 25 metara, uglavnom obučen u bršljan.




U unutrašnjosti velikog mlina, ali ovdje ne bih preporučio bivakiranje.


Put uz Rječinu prolazi i ispod ovog savijenog stabla.


Fotke za povećati sa kanjonom Rječine i slapom Žakalj.


Kaki je već pobran i iskorišten, a vidim da vam se svidio kao smuti sa bananom u prošlom postu.


Za ručak pirjani kupus, mrkva, tikvica, paprika, peršin, češnjak... , uz kuhane njoke od krumpira i i brašna integ. pira.


U šetnji pokoja pločica tamne čokolade sa narančom.


I urednicima časopisa Glasnik HDZV-a se svidjela jedna od mojih fotki ovog slapa i zamolili su me za objavu na naslovnici pred tri godine.


Jutros vidim sa balkona malo snijega na vrhu Učke, prvi put nakon zime.