po putu i azimutu

U nastavku puta prema Osoru skrenuo sam uzbrdo prema mjestu Lubenice jer ga već duže vrijeme nisam vidio. Kažu da je ovo mjesto na litici 380 m. iznad mora neprekidno nastanjeno već 4000 godina što je potkrijepljeno raznim nalazištima i dugo vremena je bilo među četiri najvažnija mjesta na otoku Cresu. Obzirom na više crkvi ovdje je nekad bilo i puno više stanovnika koji su obrađivali polja i ribarili. Dana 1. veljače 2005. godine, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je nominiralo naselje Lubenice za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Evo što piše na stranicama turističke zajednice Cres o mjestu Lubenice.

Poznati pogledi na Lubenice.




Pogled sa stazice za plažu koja se nalazi duboko ispod.


I pogled na poznatu plažu Sv. Ivan koju je mislim njem. časopis Bield izabrao kao 15. najljepšu u nekom od izbora.


Zanimljiv pejzaž ispod, morat ću ga jednom vidjeti izbliza.


Lijepo je prošetati ulicama ovog sada mini gradića jer je dosta toga očuvano kao nekada. Ulice nemaju imena, samo su kućni brojevi od 1 do 42.


Makar je bilo sunčano i vruće popodne ovdje se hlada uvijek može naći.


Ova kućica iza prolaza je moderni WC.


Malo šetnje i oko mjesta, ovuda se može doći do mjesta Prodol.


Bolje se vidi na ovim fotkama kad se povećaju.




Na putu se ne može jesti što se hoće, ali kad se vrati doma treba nešto za obnovu:
ovaj put ne baš maštovita salata i parb. riža sa kvinojom i pirjanim gljivama lisičarkama, peršin, masline, pasta od paprike, češnjak, maslin. ulje, kurkuma...



Od raznog bilja evo bodljikavi plavi kotrljan. Mladi izdanci, korijen i listovi dok nisu bodljikavi kratko kuhani mogu ići u neku mišanciju.