po putu i azimutu

Ovaj put sam za promjenu posjetio gradić Roswell City na Divljem zapadu koji se nalazi na lijepoj livadi u planinskom predjelu između tri jezera. Ima sve što treba imati, kovačnicu, štale, stolariju, praonicu, saloon, šerifski ured sa zatvorom, a i suvenirnicu.
Na ulazu u gradić dobrodošlica, ali sheriff za značkom me odmah razoružao i naplatio ulaz.


Naravno, u kaubojskom gradiću po Main Street hodaju i konji i osjećam njihov vonj.




Uspio sam pogoditi poneku potkovu, sa lasom mi teže išlo.


Ovaj konj se zove Hugo i dosta je pitom (za sada ne misle nabaviti konje za rodeo).


A ovaj psić sa lijepom znamkom u obliku ptice se zove Whiskey, ne znam zašto se većinom motao oko mene.


A kad smo već kod viskija, točio se u saloonu do kojeg se trebalo popeti po nekoliko drvenih stuba (valjda da je atraktivnije kad te izbace na prašnjavu ili blatnjavu street sa balegom). Točila se i kaubojska crna kava u limene šalice, ali već sam bio popio doma.


Sviđa mi se strop i rasvjeta u salunu, a po zidu su naljepljene tjeralice raznih odmetnika, obično piše dead or alive.


Kad je došao pijanist koji dobro zna sve poznate country spontano smo bacili kaubojac.


Moderna latrina malo sakrivena iza daščara, ali bolje i takva...


Iznenadio me nalaz otrovnog velebilja (lat. Atropa belladonna, engl. deadly nightshade, fr. cerise du diable)), koje inače ne raste blizu naselja nego u divljini, ali ovo je Divlji zapad.


Ali i puno malina, samo preblizu prašnjavog puta kojim se kreću konji i kočije, i drugi put ću potražiti nešto dalje, ako me ne potjera grizli.


Ovdje i na još nekim lokacijama se snimala novija trilogija o Winnetou prema romanima Karla Maya, a općina Fužine je dodatno uložila u održavanje ovog gradića uz razne sadržaje jer bi bilo šteta da propadne, kao što su mnogi iz amer. westerna, gdje su ustvari bile samo fasade oko glavne ulice. Ovaj put nije bilo Indijanaca, ali navrate svakotolko, i podignu šatore iznad grada. Može se prići kolima iz mjesta Vrata, a najbliže je sa ceste nedaleko vidikovca nad Lokvarskim jezerom.


Zašto ne i dvije vrste salata za objed, sa slanutkom i ječmom bila je sa bučinim uljem, a zelena sa maslinovim. Ali dan prije bila je prava američka; grah, paprika, kukuruz, luk, bučino... .


Fotke koje se bolje vide nakon klikova: pogled na ovo zanimljivo mjesto i otrovno velebilje koje nikako nemojte kušati.


Kad sam već obećao evo i Fužinsko jezero najzad sa puno vode, a privuklo je i puno šetača.