po putu i azimutu

I u kraćoj šetnji po Grobniščini se može puno toga vidjeti, pogotovo kad je dobra vidljivost, kao što je bila pred tjedan dana nakon što je tokom noći palo nešto snijega u planinama.

Vrijeme je maškara i zvončari, grobnički dondolaši obilaze Grobniščinu, a kad su, kako kaže legenda otjerali Tatare, uspjeti će nakon nekog vremena otjerati i zimu, što im je do sada uvijek uspjevalo.

Za bitku sa Tatarima na Grobničkom polju postoji legenda za koju nema pisanih i arheoloških dokaza, ali još uvijek se obilježava na Grobništini, a i mnogi pisci su pisali o toj bitki gdje je malobrojna hrvatska vojska potpomognuta domaćim stanovništvom obučenim u krzno i sa strašnim maskama sa rogovima potukla daleko brojniju tatarsku, kako su zvali te horde pod vodstvom Mongola. Spominje se da ih je vodio Kajdan, a i Batu kan, koji su gonili kralja Belu IV, nakon što su porazili njegovu vojsku na rijeci Šajo 1241. g. (to ste valjda učili još u O.Š.). Postoje pisani dokumenti u crkvama na otocima Krku i Rabu gdje kralj Bela IV potvrđuje privilegije i daruje nove posjede knezovima Krčkim jer su mu pomogli na kopnu i sa prijevozom brodovima na otoke, a borbe sa Mongolima se spominju i oko Klisa gdje je kralj našao spas. Ali mnogi hrvatski povjesničari dopuštaju mogućnost da je neka od tatarskih postrojbi, koja se odvojila od vojske koja je progonila Belu IV., dospjela na Kvarner i na Grobničkom polju bila poražena. (Možda je taj dio Tatara htio čim prije doći na more i uloviti i speći jadranske lignje uz dodani tatarski umak, što mnogi turisti, pa i oni koji dođu iz daleke Azije, žele i danas...).
Ovako piše o toj bitki na hr.wikipedia.
(Ne bi me čudilo i da su Frankopani preuveličali svoju brigu za kralja sa spominjanjem velikih bitaka zbog privilegija, jer se to tako radilo nekada)

Gledam zasnježene vrhove iznad Grobničkog polja koje popularno nazivamo Grobničke Alpe, a na svima sam bio. Ovo je najviši vrh ove skupine, Obruč (1377 m)., a vide se i planinari na vrhu.

Drugi po visini je Fratar (1353 m) na kome sam čak i prisustvovao vjenčanju koje je obavio jedan mladi fratar. Vrh je tako prozvan jer su mu padine šumovite a tjeme golo, kamenito. Uspon nije težak, 45 min. normalnog planinarskog hoda, a prolazi se kroz pravu divljinu i putem se može sresti razna divljač, čak i medvjed. Jednom sam se po kiši i magli pri vrhu Obruča skoro sudario sa košutom, a na putu od doma Hahlić prema Platku sam sreo veliko krdo divljih svinja sa puno mladih.

Ovaj bliži i niži vrh se zove Dnjić.

Susjed Fratru je Suhi Vrh koji se tako zove jer je većim dijelom bez raslinja, samo je sa sjeverne strane pod klekovinom. Uspon na taj vrh od doma Hahlić je od 20' do pola ure, ali treba paziti jer su neki komadi stijena nestabilni i mogu poremetiti ravnotežu, a pad ne bi bio ugodan.

Dio sa uspona na Suhi Vrh bez snijega, a sa snijegom bi trebali biti puno oprezniji jer se ne vide škrape.

Pogled na Primorski Klek (1210 m) , koji je viši za 30 m od puno poznatijeg Kleka nad Ogulinom. Na njemu nisam bio već duže vrijeme, ali ima zainteresiranih koji bi htjeli da ih dovedem gore, a tad se isplati i kružna tura sa usponom na također atraktivni Crni Vrh koji sam jednom opisao.

Pogled kroz ulaz u stari grad Grobnik na vrh Obruča.

Šetnja oko Grada.

Još jedan od ulaza u grad Grobnik, ovaj je bio zatvoren.

Odavde je lijep pogled i na Snježnik koji se uzdiže iznad Platka, a i Platak i ovaj primorski dio Snježnika spada pod Grobniščinu. I ovdje vidim planinare na vrhu.

Šteta što se ovaj planinarski dom pod vrhom Snježnika, nekad najljepši u hrvatskim planinama još nije obnovio.

Od poznatijih jela na Grobniščini, a često sam je kušao i u planinarskom domu Hahlić, pogotovo kad je gore bio pok. domar Davorić, jednom proglašen i za naj domara u Hrvatskoj, je i palenta kumpirica. I zato sam prije šetnjice spremio nešto slično, ali uz pasirani krumpir dodao sam i mrkvu. Ima i dosta maslin. ulja, ali pasalo bi i vrhnje i grobnički sir, tko voli. Palenta kumpirica se često uzima umjesto kruha uz neku maneštru ili gulaš.

Naravno, uz ovo vidljivo zeleno i crveno išla je i mišancija zelene lisnate salate u većem tanjuru, moramo se čuvati gripe.

Na fotkama za povećati: Pogled sa grada Grobnika na Grobničke Alpe i nešto dalji Snježnik.

Planinarski dom Hahlić u snijegu (fotka preuzeta sa stranice PD Obruč).

A ovaj dom je bio i na jednom od prošlih karnevala u Rijeci, i dim iz dimnjaka je bio pravi.

Slijećemo, vežite se.

Grobnički sportski aerodrom.

Dodatak

Grobnički dondolaši na Platku (ustvari livada Pribeniš, uz koju se nalazi i Veliki dom Platak).