po putu i azimutu

Neću se žaliti što u Staroj nisam sve napravio što sam mislio, makar sam mogao više, ali nekad treba malo stati i odmoriti, kad mi se već nikud ne žuri, Festina lente nije za bacit.

Za prvi dan nove godine opatijski planinari pozivaju na vrh Učke, nadam se vidjeti barem malo snijega kao na ovoj slici sa jednog od prijašnjih uspona. Zimi mogu biti daleki vidici sa vrhova i isplati se popeti.


Za one koji vole više adrenalina može penjanje i spuštanje u nekom od penjališta, ovo je na Bijelim Stijenama.


Za blogerice koje žele upecati princa ovo bi bila prilika, vidio sam kako ovaj žabac nastoji napraviti krunu od male vodene leće, sigurno je pravi. Ali treba malo pričekati kad zatopli.


Pogled s balkona na sunce koje zalazi za vrhove Učke i Ćićarije. Ovako ću ga i večeras vidjeti zadnji put u ovoj godini.


Neka je još uvik za pojist i popit, ali ne previše.


Ovo na stolu se već smanjilo.


Dvije i za uvećati: Vrh Bjelolasice za jednog zimskog uspona i prirodni snjegovići na Platku i okolici.


Sretno i veselo u Novu 2019. !


Dodatak

Idem se malo provozati.

Ove mi godine Božić i kraj godine nekako brzo stigao, a nisam napravio sve poslove koje sam planirao. Ali može se nešto ostaviti i za drugu godinu.
Bliže moru opet sam primijetio nekoliko cvata na crnom boru.


Snijeg je pao na okolnim planinama, ima ga i na skijalištu Platak, ali se zbog kiše i toplog vremena smanjio, i trenutno nije za dobro skijanje. Nadam se da će ponovo izgledati ovako.




Topla povrtna juha uvijek paše.


Kao i lagano pečene gljive sa povrćem, a može i nešto drugo.


Na fotkama za povećati pogled sa vrha Radeševo na livadu Platak i jedan prigodno ukrašen izlog u gradu.


Sretan Božić!

Lagana rekreativna šetnja do Mačkovog Vrha od Kastva i nazad. Kako vidim u arhivi (ipak blog nečemu služi) nisam bio na njemu, inače najvišem u kastavskoj šumi Lužini, još od proljeća kad sam brao šparoge i medvjeđi luk. Imao sam taj dan u planu otići na vrh Kamenjak iznad Grobničkog polja jer je PD Kamenjak organizirao izlet, i zbog toga što sam davne 1992. g. bio vodič prvog izleta na taj vrh koji je kasnije postao tradicionalan, ali zbog nekih novonastalih obaveza sam morao odustati i tek sam nešto poslije podneva mogao negdje otići.
Mačkov Vrh mi je bliži i htio sam vidjeti kako izgleda u ovu kasnu jesen. Nadao sam se vidjeti i malo snijega ali su ga zadnje kiše isprale, bilo je samo malo tankog leda na lokvicama.

Po stazi nazvanoj "Srna" (ima kraća "Zec" i najkraća "Puž", ali one su bliže Kastvu) od Kastva se do uspona na Mačkov Vrh dođe za malo više od ure jer ima samo 5,5 km. Postoje dva Mačkova vrha, oba viša od 500 m., sjeverni i južni, a do oba se od odmorišta uz stazu može doći za 5-10 min.


Uspon je strm ali kratak i ima puno zanimljivih detalja, kao ovaj prolaz.


Mnoge stijene su obučene u mahovinu, a neki dijelovi oko vrha, osim po označenoj stazi su teško prohodni.




Neki od prolaza nisu dizajnirani za krupnije (ja rijetko kad preko 72 kg. i nije mi problem).


Južni mačkov vrh je zanimljiv zbog ove mini špiljice koja ima i okno.


Okno sa odrazom u lokvici. U špiljicu se može samo četveronoške, ali koliko sam god puta bio uvijek je bilo vode na dnu. Ispod okna je okomita stijena i zbog toga nije dobro previše provirivati.


Pogled sa južnog na sjeverni vrh. Vidljivost nije bila neka, obično vidim i planinu Nanos u Sloveniji.


Vrh Obruč, najviši u Grobničkim "Alpama" se dobro vidio, ali i na njemu nije bilo puno snijega.


A kad sam već tu idem skočiti i na sj. Mačkov vrh.


I na putu za sj. vrh ima jedna mini špiljica, a na dijelu puta sam vidio tragove čeprkanja, ne bih se čudio ako su i od medvjeda, jer je ovo prava divljina.


Nešto dalje prema mjestu Breza ostaci iz prošlih ratova, u blizini nekadašnje granice između Italije i Kraljevine Jugoslavije, bilo je i graničnih kamena iz 1920. g. Namjerno u c.b.


Ove fotke se bolje vide kad se povećaju, brzo se otvaraju. Nadam se da se vidi tekst na ovoj info tabli o Šparožnoj jami kraj koje sam prošao do Mačkovog vrha.


Nakon šetnjice proteinski obrok, pirjane gljive, uglavnom vrganji, sa malo paprike, celera i rajčice, malo vina da ne zagori, češnjak, peršin, razni začini..., i na kraju dodano maslin. ulje. Naravno, uz pun pjat miješane salate.


Dodatak

Gradska loža u Kastvu, sagrađena 1571. godine. U Loži je zasjedalo vijeće, bila je i sudnica, a i mjesto za fešte. Ovo je najveća i najočuvanija loža na Kvarneru.

Za promjenu jedna šetnja po gradu, jer se moraju obaviti neki poslovi, a i vidjeti što ima novog.
Na tržnici se uvijek može naći dobroga, a voće i zeleno je uvijek potrebno.


Na ovom trgu je nekad davno bila tržnica.


Na drugom trgu još više kućica sa raznom ponudom, a kad sam već prisustvovao plivačkom maratonu "Od Prasca do Prasca" zastao sam malo i ovdje.


Ovim prolazom ću doći do korza.




Vlakić je bio pun djece.


Bez toplih čarapa i kape se više ne može.


Nisam bio gladan, ali ovome nisam mogao odoliti. Pizza je na svakom čošku, a ovo bi trebalo više nuditi.


Preko Fiumare i Rječine do Sušaka i nazad.
Na stubama je mural sa portretom Josipa Pičmana, arhitekta i autora prvonagrađenog idejnog rješenja za izgradnju Narodnog doma (današnji HKD i hotel Neboder) na natječaju kojeg je Grad Sušak proveo 1934. godine. Ovo svjetleće su ugrađena stakalca, a portret se dobro vidi sa ovog položaja, nešto dalje od stuba jer su slike samo na okomitim površinama.

Odmah iznad ovih stuba, preko puta sušačkog nebodera (koji je sagrađen kao konkurencija talijanskom riječkom i tada je, sa 14 katova bio najviša zgrada u Kraljevini Jugoslaviji) nalazi se ova ljekarna koje više nema jer je premještena na Zamet, a nema više ni pošte koja je bila u lijepoj zgradi nasuprot (sad je neka trgovina računalne opreme), a sjećam ih se jer sam se nekad ovuda više kretao. Nekad je bila stara ljekarna u većoj zgradi iza ove, niz ulicu, pisalo je iznad ulaza P. E. Sušanj.


Dvije fotke koje se mogu povećati:


Zanimljiva zgrada na Gomili oko koje je i veće parkiralište i zato je i češće viđam, a ima i zanimljiv mural. Dio je srušen pred dosta vremena i sad se može vidjeti stubište u prerezu.


Bilo je svašta za pojesti, a skoro uz svako malo jače jelo meni ide salata. Ono bijelo što liči na kost je crna rotkva.
Sad sam opet ogladnio i dobro bi mi došao onaj soparnik.

Dodatak

Evo dvije stare kartoline iz Rijeke sa stranica 'rijecani com', (nisam ja snimio) ova je tko zna od kada sa starim rimskim lukom, najstarijim arhitekturnim spomenikom u Rijeci,


a ova iz 1924. s pogledom na Sušak, ovaj most je bio granica između Fiume (Italija) i Sušaka (Hrvatska, Kraljevina Jugoslavija).

Nisam već dugo bio na Velom Vrhu (435 m) iznad Drenove i Pulca koji češće obilazim u proljeće jer ima dosta šparoga, veprine, kadulje i drugih biljaka. Ugodan je za šetnju i uvijek sretnem šetače, trkače, bicikliste, a i alpiniste na stijenama.


Primjećujem biljku rutu koja se nekad dosta koristila za visoki tlak, vid, žile, želudac, nervozu..., jer ima ljekovite tvari: glikozid rutin, furokumarin, alkaloide, tanin, eterična ulja..., ali treba biti oprezan jer ima prejak učinak i neke otrove i danas se rijetko koristi osim za rakiju travaricu.


Pogled na stari grad Grobnik na brdu iznad Rječine.


Rječina je duboko ispod (gore lijevo naselje Pašac) i čeka jače kiše kako bi pokazala svoju snagu.


Na vrhu se nalazi kapelica do koje dođu bolesni i invalidi, mnogi su rekli da im se poboljšalo stanje..


Zavirivanje kroz prozor.




Na ovim stijenama ispod kapelice sam nekada učio penjati.


Pri vrhu stijena je zanimljivo grotlo, ali nije se dobro previše približiti.

Veli Vrh je lako dostupan i vozilima preko Pulca i može se naći od nesavjesnih odbačen građevinski otpad.

Prije puta sam napravio riži-biži sa tri vrste integ. riže, od začina mor. sol, češnjak, korijander, piskavica, đumbir, kumin, kajen. papar, na kraju kurkuma i maslin. ulje, uz miješanu lisnatu salatu.


Fotke za povećati: Netko meditira na stijeni i pogled na grad Grobnik.


Prije povratka pogled na jezero Valić na Rječini.