po putu i azimutu

Ovih dana sam imao više poslova i obaveza, išao sam vamo-tamo, ali je na kraju ipak ispalo kolko-tolko ugodno s korisnim. U Lovranu na šetnici nakon prestanka kiše vidim šetače i sjedače, kojima nije smetala južina.


Neki su još uvijek u kratkim rukavima jer je bilo toplo, ali u ovo doba se sjećam i snijega na Učki.


Gnjurac uživa u moru kao usred ljeta.


U mjestu Liganj iznad Lovrana pod krošnjom velikog maruna uprkos magli i povremenoj kiši dobro je došao škartoc toplih pečenih maruna, a i prema volji i pokoje piće.


A kako već i putokaz pokazuje, u boćariju treba doći i zbog izložbe gljiva. Mislim da vam ovu gljivu ne moram posebno predstavljati, a po meni ni upotrebljavati.


Bilo je i velikih sunčanica kojih se još uvijek može naći na livadama po Učki.


A ovo je moj nalaz sunčanice koja je dobro došla za večeru.


Ali treba i delat, na ovoj barki će biti posla prije zimovanja.


Za skinuti i prenesti ovaj teški vanbrodski motor trebaju najmanje dvojica, a dobro nam je došao i treći (možete mislit što bi bilo kad bi nam pao u more. Ili na nogu).


Ovako izgleda nakon što sam ga priručno očistio.


Na fotkama za povećati:
dio Lovrana u bojama jeseni i moja večera nakon putešestvije; salata je domaća riga sa mićim pomidorima, a uz ovo u pjatu gdje su gljive vrganji, mrke trubače i sunčanice trebao je biti i popečak od usitnjenog povrća ali se raspao, makar je i takav bio jestiv (očito sam bolji za salate) i proučavanje kuharice "Primorski Pijat".


U Lovranu noć brzo pada i moramo se požuriti spremiti vanbrodske motore, a poslije se malo okrijepiti i odmoriti u nekoj konobi (ne'š ti pemziće).


Dodatak

Zadnji dan listopada ljepši pogled iz Lovrana prema Rijeci. Nedavno je bilo jako jugo koje je napravilo dosta štete uz more i izvukli smo dvije barke na suho do slijedeće sezone.