po putu i azimutu

U zadnje vrijeme sve manje moram do centra grada, ali ponekad se mora doći i čekati na raznim šalterima (MUP, banke, FINA, ambulante...) i kupiti neke stvari, više zbog drugih koji nisu baš mobilni nego zbog sebe.
Makar zima samo što nije došla gužve su u prometu, a na korzu i rivi je puno pješaka.

Već se postavljaju božićno-novogodišnje dekoracije.


Poziv na izložbu karikatura.


Na rivi Boduli masline.


Šetalište Molo Longo.


Između pukotina okomitih kamenih blokova lukobrana raste motar, kojeg volim imati u tanjuru


Ruzinavi m/b Galeb čeka bolje dane (izgleda će postati brod-muzej), a već su snimali na njemu akcijske kadrove za film uz pirotehniku i jurnjavu autima po obližnjim ulicama. A sjećam se kako sam popravljao neke dijelove u makini ovog broda kad je bio u remontu '70. i neke, ima dva Fiatova dizel motora od 2500 KS svaki.


Na tržnici uobičajena živost i šarenilo, zbilja je bilo svega.


Imam mušmule i kaki što sam ubrao sa stabla, ali nemam mandarine i ovdje sam uzeo 1 kg. Skoro za sve mandarine su rekli da su došle iz doline Neretve. (Sa desne strane mi je uletio "duh", ali to je tako u gužvi.)


Jedna od zgrada oko tržnice je i ova "Turska kuća", građena u neomaurskom stilu, a bila je vlasništvo Nikolaja Nikolaki-efendije Nikolaidesa (1855. - 1933.), dugogodišnjega osmanskog diplomatskog i trgovačkog predstavnika u Španjolskoj, a potom konzula u Rijeci od 1898. godine.


Zavirio sam i u riječki tunel koji je proljetos otvoren za javnost, a u linku možete pogledati i video.


Na fotkama za povećati:

Casa Veneziana na Dolcu iz 1886. g. (ulaz u tunel ispod grada je preko puta te zgrade kod talijanske škole i zgrade FINA i vodi do trga pred crkvom sv. Vida) bila je stambena kuća Engleza Roberta Whiteheada, koji je bio vlasnik tvornice Torpedo i jedan od najbogatijih građana tog doba.

HNK Ivan pl. Zajc zove na Brucknerovu "Romantičnu" simfoniju pod dirigentskom palicom Yordana Kamdzhalova.

Riječki neboder je građen od 1939. do 1942. godine prema projektu tršćanskog arhitekta Umberta Nordija, a investitor je bio Marco de Albori, povratnik iz USA, za kojeg se govori da je bio i računovođa Al Caponea.



Ovdje mi se svidjelo nakon šetnje malo odmoriti i nešto popiti, a bilo je dosta ljudi koji su danas sjedili vani.