po putu i azimutu

Dobrinjština nije lijepa samo uz more, i u unutrašnjosti ima puno zanimljivosti i spomenika, kao što su stare crkve i povijesni zapisi na glagoljici.

Na početku mjesta Gabonjin iz smjera Malinske nalazi se park glagoljice koji je S. Ušalj sa mještanima uredio 2010. g
Vjerojatno prepoznajete uklesana prva četiri slova glagoljske azbuke, Az, Buki ,Vede, Glagoli, tko knjigu zna čitati. Buki dolazi od bukva jer su Germani i Slaveni u svojim pradomovinama "pisali" tako što su urezivali znakove u koru bukve i breze, pa otud i bukvar, na engl. je knjiga book, na njem. buch a bukva buche.


U ovom parku se može dosta naučiti o ovom starom pismu.


Pratim putokaz prema putu glagoljaša i vidikovcu kraj stare crkve sv. Petra. Ovo je natpis prije staze.


Veliki zaljubljenik u glagoljicu Svetko Ušalj iz Gabonjina je na stazi dugoj oko 200 m. koja vodi do crkve sv. Petra na brdu uklesao u kamenu sva 37 glagoljska slova i neke rečenice iz starih zapisa i tako je 2001. godine nastao Put glagoljaša sv. Petra.


Gabonjin se kroz povijest glagoljskih zapisa prvi puta spominje 1376. god. pod nazivom Stanišće, a jedna od ulica u Gabonjinu se zove tako, a i sve druge su napisane na latinici i glagoljici.


Stara crkva sv. Petra se spominje u 14. stoljeću, ali se smatra puno starijom jer u izvještaju mletačkog providura Antonia Vinciguerre od 10. studenog 1480. godine piše kako je već tada bila ruševna. Kasnije je obnavljana više puta. Crkva se nalazi na platou gdje je uređen i vidikovac sa klupama i panoramnim dalekozorom i za lijepog vremena se može vidjeti daleko na sve strane.


Kraj puta malo ispod crkve primjećujem cvjetove mrazovca, inače otrovne biljke ali i vjesnika jeseni. Zovu ga i jesenski šafran jer je cvijet sličan, ali je dosta veći od šafrana i ne spadaju u istu porodicu.


Fotke za povećati da se bolje vide: vidikovac ispred crkve sv. Petra i glagoljica u kamenu u parku glagoljice ispred Gabonjina.


Spuštam se nazad do vozila i krećem prema Dobrinju. Ime Dobrinj se prvi put spominje u "Darovnici slavnoga Dragoslava", pisanoj hrvatskim jezikom i glagoljicom 1. siječnja 1100. godine, a u njoj se Dobrinj i susjedni Vrbnik spominju kao crkvene (plovanija) i općinske (komun) jedinice sa sucem, općinskim pisarom i tajnikom.
Na ulazu u Dobrinj sa gornje strane se nalazi ovaj obnovljeni spomenik nekadašnjeg načina života, pretpostavljam da znate o čemu se radi.


Lijepa je šetnja ovim skalinama i uličicama.




Kennedy nije radio i kavu sam popio u Zori, a imaju i dobar jelovnik. U Dobrinju je do 24. rujna izložba hrvatskih slikara 20. st. pa požurite. Još malo šetnje Dobrinjom i spustit ću se opet prema moru, koje se lijepo vidi sa vidikovca pred zvonikom.




Kod crkve i zvonika se nalazi lijepi mali parkić kojeg nazivaju Jardin, a na izlasku iz Dobrinja veći sa igralištem za djecu.


Listina slavnog Dragoslava iz 1100. godine je jedan od najvažnijih hrvatskih glagoljskih dokumenata a nastao je, kako je zapisano „..pred Dobrinjem, poli crikve svetoga Vida…“. Ovdje u stijeni na putu do crkve sv. Vida uklesan dio natpisa iz te povijesne listine.


Fotke za dvoklik iz Dobrinja:


Potok ispod Dobrinja vodi do mora. (a sad me traži sigurnosno pitanje da li je morska voda slana ili slatka!).