po putu i azimutu

Sjećanje na planinarenje po Istarskom planinarskom putu (IPP), ovaj put uglavnom po Ćićariji i dijelu Buzeštine, koje još nisam prikazao. O Ćićariji na Wikipedia piše ovako:


Jedan dio Ćićarije spada u park prirode Učka.

Ovdje sam na kontrolnoj točki IPP-a koja se zove Buzet, ali se ne nalazi u Buzetu nego nedaleko mjesta Veliki Mlun na brdu dosta iznad Buzeta i doline Mirne. Usput smo pronašli jednu malu domaću konobu gdje smo kušali dobru malvaziju, muškat i teran, ali nismo mogli ponesti više od litre svaki.


Naravno da to nije razlog za ne posjetiti i gradić Buzet na brdu, a o njemu je @stara teta dosta toga prikazala na svom blogu, a obzirom na vožnju po jako strmoj cesti po gradu nisam stigao ni snimiti prave fotke jer sam morao paziti na vožnju (inače, vožnja po Monte Carlu je skoro ništa prema vožnji po starom Buzetu, ako mi ne vjerujete provjerite).

Krećemo prema Ćićariji i mjestima Račja Vas, Brest i Brgudac gdje na mjestima pronalazimo i u drugoj polovici srpnja zrele trešnje, kojih već dugo nema u krajevima uz more.


Kako kažu, mjesto Brgudac je smješteno u srcu Ćićarije na 747 m nadmorske visine (podno hrpta što ga čine Brajkov vrh 1092m i Korita) i najviše je stalno naselje na području Istarske županije.

Za manje od ure se od Brgudca može doći do planinarskog doma Korita, koji se tako zove zbog obližnjih napravljenih korita kroz koje protječe voda od izvora, nekad važna za napajanje stoke, a i usred ljeta pitke vode ima i u mjestu Brgudac i na ovim koritima.

Putokaz odmah iznad Brgudca na stazi za Korita.



Korita i Brajkov Vrh iznad na kojeg smo se usput popeli.


Bilo je putem raznih kukaca, ovdje je bubmar na cvatu sikavice (od koje se radi lijek za jetru).



Lijepo napravljena korita u drvu kroz koje protjeće pitka voda, a ispod njih se ponekad nalazi malo jezerce.


Planinarski dom Korita (U kući vikendom dežuraju članovi PD-a Glas Istre iz Pule).





Fotke za povećati dvoklikom:
Pogled sa jednog od ćićarijskih vrhova (Orljak, Gomila...) na Učku i djelić bespuća Ćićarije.


A što ćemo pojesti u nekoj taverni u Istri nego nešto slično ovome; nisam ovo snimio ali sam vidio na više portala, najsličnija mi fotka na ovom : domacica.com.hr.
To su domaći fuži sa tartufatom.

Dobrinjština nije lijepa samo uz more, i u unutrašnjosti ima puno zanimljivosti i spomenika, kao što su stare crkve i povijesni zapisi na glagoljici.

Na početku mjesta Gabonjin iz smjera Malinske nalazi se park glagoljice koji je S. Ušalj sa mještanima uredio 2010. g
Vjerojatno prepoznajete uklesana prva četiri slova glagoljske azbuke, Az, Buki ,Vede, Glagoli, tko knjigu zna čitati. Buki dolazi od bukva jer su Germani i Slaveni u svojim pradomovinama "pisali" tako što su urezivali znakove u koru bukve i breze, pa otud i bukvar, na engl. je knjiga book, na njem. buch a bukva buche.


U ovom parku se može dosta naučiti o ovom starom pismu.


Pratim putokaz prema putu glagoljaša i vidikovcu kraj stare crkve sv. Petra. Ovo je natpis prije staze.


Veliki zaljubljenik u glagoljicu Svetko Ušalj iz Gabonjina je na stazi dugoj oko 200 m. koja vodi do crkve sv. Petra na brdu uklesao u kamenu sva 37 glagoljska slova i neke rečenice iz starih zapisa i tako je 2001. godine nastao Put glagoljaša sv. Petra.


Gabonjin se kroz povijest glagoljskih zapisa prvi puta spominje 1376. god. pod nazivom Stanišće, a jedna od ulica u Gabonjinu se zove tako, a i sve druge su napisane na latinici i glagoljici.


Stara crkva sv. Petra se spominje u 14. stoljeću, ali se smatra puno starijom jer u izvještaju mletačkog providura Antonia Vinciguerre od 10. studenog 1480. godine piše kako je već tada bila ruševna. Kasnije je obnavljana više puta. Crkva se nalazi na platou gdje je uređen i vidikovac sa klupama i panoramnim dalekozorom i za lijepog vremena se može vidjeti daleko na sve strane.


Kraj puta malo ispod crkve primjećujem cvjetove mrazovca, inače otrovne biljke ali i vjesnika jeseni. Zovu ga i jesenski šafran jer je cvijet sličan, ali je dosta veći od šafrana i ne spadaju u istu porodicu.


Fotke za povećati da se bolje vide: vidikovac ispred crkve sv. Petra i glagoljica u kamenu u parku glagoljice ispred Gabonjina.


Spuštam se nazad do vozila i krećem prema Dobrinju. Ime Dobrinj se prvi put spominje u "Darovnici slavnoga Dragoslava", pisanoj hrvatskim jezikom i glagoljicom 1. siječnja 1100. godine, a u njoj se Dobrinj i susjedni Vrbnik spominju kao crkvene (plovanija) i općinske (komun) jedinice sa sucem, općinskim pisarom i tajnikom.
Na ulazu u Dobrinj sa gornje strane se nalazi ovaj obnovljeni spomenik nekadašnjeg načina života, pretpostavljam da znate o čemu se radi.


Lijepa je šetnja ovim skalinama i uličicama.




Kennedy nije radio i kavu sam popio u Zori, a imaju i dobar jelovnik. U Dobrinju je do 24. rujna izložba hrvatskih slikara 20. st. pa požurite. Još malo šetnje Dobrinjom i spustit ću se opet prema moru, koje se lijepo vidi sa vidikovca pred zvonikom.




Kod crkve i zvonika se nalazi lijepi mali parkić kojeg nazivaju Jardin, a na izlasku iz Dobrinja veći sa igralištem za djecu.


Listina slavnog Dragoslava iz 1100. godine je jedan od najvažnijih hrvatskih glagoljskih dokumenata a nastao je, kako je zapisano „..pred Dobrinjem, poli crikve svetoga Vida…“. Ovdje u stijeni na putu do crkve sv. Vida uklesan dio natpisa iz te povijesne listine.


Fotke za dvoklik iz Dobrinja:


Potok ispod Dobrinja vodi do mora. (a sad me traži sigurnosno pitanje da li je morska voda slana ili slatka!).

Po Dobrinjštini, dijelu otoka Krka gdje je centar općine mjesto Dobrinj kojeg zovu i Grad (makar je sada četvrti ili peti po broju stanovnika u Dobrinjštini) sam se dosta nahodao i prošao sam dvaput planinarsku obilaznicu "Putevima Dobrinjštine" koja je duga oko 20 km sa ne velikim usponima. Jedan dio sam prošao i biciklom jer ima staza po kojima se može ugodno voziti. Obilaznica počinje i završava u mjestu Šilo na moru, inače najvećem u ovom kraju.

Ovaj put sam htio proći još neke zakutke za koje sam čuo a nisam bio, a također se može našetati. Iz mjesta Kras vodi stazica kroz šumu označena planin. markacijama do Vele gromače.
Ovako piše na stranici TZO Dobrinj:
Gromače ili suhozidi jedna su od specifičnosti otoka Krka. Najveći otočni primjer tog oblika pučke arhitekture je tzv. „Vela gromača“. Nalazi se nedaleko od Krasa, na najvišem vrhu Općine Dobrinj, vrhu zvanom Kuševica (311 m. n/v).


Pogledat ću i napušteno selo Dolovo za koji je putokaz skoro odmah nakon izlaska iz mjesta Kras na cesti za Dobrinj.
Na početku sela zagrljena stabla.


Ne izgleda više ni za bivakirati, a kamoli za stanovati. Krovne grede su natrule i treba paziti pri zavirivanju u unutrašnjost kuća.


Može u sepiji za tužniji ugođaj.


Gradele i cipele koje je netko nekad koristio.


Spuštam se do mora i u šetnji jednom stazicom vidim puno leptira, ovo je leptir plavac na cvijetu plave sikavice.


Sunce zalazi i kao većina kupača spremam se za odlazak.


Nakon što je sunce zašlo počeo je na suprotnoj strani izlaziti mjesec i zastao sam pogledati, a vidio sam da su i još neki stali sa autima na cesti i izašli gledati.


Pokušao sam ga približiti, ali fotka nije nešto, morat ću čim prije popraviti DSLR koji ima bolji teleobjektiv.


Dok se mjesec izdiže iznad zaljeva nalazim jedva vidljivu stazicu u gušćoj šumi i zanima me kuda vodi (volim vježbati snalaženje po mraku.)


Prije dok se još vidjelo preko stazice mi je prošla zmija crna poljarica koju zovemo črni gad, inače bezopasna za čovjeka, a sada u mraku pod svjetlom lampe ova velika žaba.


Na jednom mjestu uz suhozid sam stao odmoriti i izvadio termosicu sa još uvijek hladnom vodom, a zatim sam čuo kako nešto teško prelazi preko hrpe kamenja a zatim mumljanje i puhanje, mislim ne više od 5 metara od mene sa druge strane suhozida. Prvo sam pomislio da je medvjed i umirio sam se, a nakon što više ništa nisam čuo nastavio sam stazicom ali brzo preko prve livade izašao na veći put koji vodi do ceste.
Usput sam vidio dosta ovakvih tragova kopanja koji mi više liče od divlje svinje nego od medvjeda i vjerojatno se i radilo o jednom velikom vepru.


Eh, morat ću jednom bivakirati i pokušati snimiti beštiju. Divljih svinja se puno namnožilo na otoku Krku (lovci kažu da ih nisu oni donesli), a ni medvjedi nisu rijetki gosti jer ih je već puno odstrijeljeno i viđeni su kako plivaju od kopna. Većinom prolaze kraj mjesta Šmrika, spuštaju se do mora, plivaju preko kanala i izlaze blizu mjesta Voz koji je nedaleko od zračne luke i zatim odgegaju dalje gdje nema naselja. Na Krčkom mostu nisu viđeni.

Ovog medvjeda su pred dvije godine snimili mađarski turisti kako pliva prema otoku Rabu, koji je dalje od kopna nego Krk.


U konobi Mala Sten u Čižićima nalazi se koža sa krznom medvjeda koji je ulovljen nekoliko stotina metara dalje u dvorištu privatne kuće. Inače ne ulazim u tu konobu zbog izloženog medvjeda, ali nakon susreta sa medvjedom ili veprom došao sam nešto popiti i informirati se o situaciji.

Na stranici Lokalpatriota sam pronašao i izvještaj o ovom medvjedu u Novom listu iz 2008. godine.


Pečeno povrće za po putu, a maslinovo ulje je poneseno u maloj bočici za dodati prije jela jer bi se inače raskašilo prilikom transporta, kao što mi se desilo jednom prije.


Fotke za povećati: pogled sa vidikovca u mjestu Sužan na dio zaljeva i Crikvenicu preko kanala, kao i Vinodolske "Alpe" iznad i pogled sa Vele gromače na Novi Vinodolski.


Info tabla o selu Dolovo i mjesec iznad zaljeva.


Još jednom mjesec.

Vruće ljeto je naglo prekinuto, ali bit će još lijepih ljetnih dana, pogotovo za one koji ne vole gužvu. Na Kvarneru je bilo pravo ljeto i sjetit ću se par crtica.

Pogled na Tribaljsko jezero sa jednog od vinodolskih vidikovaca.


Ostaci rimske vile u Jadranovu.


Krčki most, iznad se vidi dio Ćićarije.


"Nasukani" dupin od naplavnog drveta od udruge "Arteco" koje je izlagala svoje radove u jednom mladom masliniku između mjesta Krk i Punat, radovi su bili uglavnom od drveta masline i loze koje su dobili. Više o njima na stranici.


Otočić Košljun u Puntarskoj dragi kojeg vrijedi posjetiti.


Kupanje u zaljevu Klimno, gdje je more ugodno za kupanje i u listopadu.


Kad je vruće ide mi nešto lagano.


Križaljčica koju sam poslao na uvid blogeru @...enigmatika i uz njegovu pomoć je objavljena u "Kvizorami" broj 1320. Nadam se da je dovoljno velika za rješavati i u ovoj veličini. (blogerica koja prva riješi samo vodoravo (koje je i okomito) samo u unutarnjem 5x5 dobit će nagradu).


Fotke za povećati:
Pogled sa Osorščice na Lošinju na gradić Osor na Cresu i od Jadranova na veći luk Krčkog mosta.


Kao i pogled sa Snježnika na Međuvrh i Guslicu i u daljini Snežnik u Notranjskoj, desno leptir žućak (ženka) na žutom osjaku.


Runolist snimljen jedno ljeto pred dosta godina, ali i ove godine sam se nagledao runolista.