po putu i azimutu

Po Dobrinjštini, dijelu otoka Krka gdje je centar općine mjesto Dobrinj kojeg zovu i Grad (makar je sada četvrti ili peti po broju stanovnika u Dobrinjštini) sam se dosta nahodao i prošao sam dvaput planinarsku obilaznicu "Putevima Dobrinjštine" koja je duga oko 20 km sa ne velikim usponima. Jedan dio sam prošao i biciklom jer ima staza po kojima se može ugodno voziti. Obilaznica počinje i završava u mjestu Šilo na moru, inače najvećem u ovom kraju.

Ovaj put sam htio proći još neke zakutke za koje sam čuo a nisam bio, a također se može našetati. Iz mjesta Kras vodi stazica kroz šumu označena planin. markacijama do Vele gromače.
Ovako piše na stranici TZO Dobrinj:
Gromače ili suhozidi jedna su od specifičnosti otoka Krka. Najveći otočni primjer tog oblika pučke arhitekture je tzv. „Vela gromača“. Nalazi se nedaleko od Krasa, na najvišem vrhu Općine Dobrinj, vrhu zvanom Kuševica (311 m. n/v).


Pogledat ću i napušteno selo Dolovo za koji je putokaz skoro odmah nakon izlaska iz mjesta Kras na cesti za Dobrinj.
Na početku sela zagrljena stabla.


Ne izgleda više ni za bivakirati, a kamoli za stanovati. Krovne grede su natrule i treba paziti pri zavirivanju u unutrašnjost kuća.


Može u sepiji za tužniji ugođaj.


Gradele i cipele koje je netko nekad koristio.


Spuštam se do mora i u šetnji jednom stazicom vidim puno leptira, ovo je leptir plavac na cvijetu plave sikavice.


Sunce zalazi i kao većina kupača spremam se za odlazak.


Nakon što je sunce zašlo počeo je na suprotnoj strani izlaziti mjesec i zastao sam pogledati, a vidio sam da su i još neki stali sa autima na cesti i izašli gledati.


Pokušao sam ga približiti, ali fotka nije nešto, morat ću čim prije popraviti DSLR koji ima bolji teleobjektiv.


Dok se mjesec izdiže iznad zaljeva nalazim jedva vidljivu stazicu u gušćoj šumi i zanima me kuda vodi (volim vježbati snalaženje po mraku.)


Prije dok se još vidjelo preko stazice mi je prošla zmija crna poljarica koju zovemo črni gad, inače bezopasna za čovjeka, a sada u mraku pod svjetlom lampe ova velika žaba.


Na jednom mjestu uz suhozid sam stao odmoriti i izvadio termosicu sa još uvijek hladnom vodom, a zatim sam čuo kako nešto teško prelazi preko hrpe kamenja a zatim mumljanje i puhanje, mislim ne više od 5 metara od mene sa druge strane suhozida. Prvo sam pomislio da je medvjed i umirio sam se, a nakon što više ništa nisam čuo nastavio sam stazicom ali brzo preko prve livade izašao na veći put koji vodi do ceste.
Usput sam vidio dosta ovakvih tragova kopanja koji mi više liče od divlje svinje nego od medvjeda i vjerojatno se i radilo o jednom velikom vepru.


Eh, morat ću jednom bivakirati i pokušati snimiti beštiju. Divljih svinja se puno namnožilo na otoku Krku (lovci kažu da ih nisu oni donesli), a ni medvjedi nisu rijetki gosti jer ih je već puno odstrijeljeno i viđeni su kako plivaju od kopna. Većinom prolaze kraj mjesta Šmrika, spuštaju se do mora, plivaju preko kanala i izlaze blizu mjesta Voz koji je nedaleko od zračne luke i zatim odgegaju dalje gdje nema naselja. Na Krčkom mostu nisu viđeni.

Ovog medvjeda su pred dvije godine snimili mađarski turisti kako pliva prema otoku Rabu, koji je dalje od kopna nego Krk.


U konobi Mala Sten u Čižićima nalazi se koža sa krznom medvjeda koji je ulovljen nekoliko stotina metara dalje u dvorištu privatne kuće. Inače ne ulazim u tu konobu zbog izloženog medvjeda, ali nakon susreta sa medvjedom ili veprom došao sam nešto popiti i informirati se o situaciji.

Na stranici Lokalpatriota sam pronašao i izvještaj o ovom medvjedu u Novom listu iz 2008. godine.


Pečeno povrće za po putu, a maslinovo ulje je poneseno u maloj bočici za dodati prije jela jer bi se inače raskašilo prilikom transporta, kao što mi se desilo jednom prije.


Fotke za povećati: pogled sa vidikovca u mjestu Sužan na dio zaljeva i Crikvenicu preko kanala, kao i Vinodolske "Alpe" iznad i pogled sa Vele gromače na Novi Vinodolski.


Info tabla o selu Dolovo i mjesec iznad zaljeva.


Još jednom mjesec.