po putu i azimutu

Uprkos buri i povremenoj kišici koja je mirisala na snijeg odlučio sam prošetati do Velog Vrha (435 m n/m).

Na početku uspona ugledao sam modru biserku u cvatu


a bliže vrhu neke od samoniklih orhideja, kao ovaj mali kaćun.


Uz stazu bilo je puno i obične glavulje (Globularia vulgaris) lijepe plavoljubičaste boje.


Na vrhu je kapelica.


Pogled na stijene na kojima sam učio penjati.


Ispod je jezero Valić na Rječini.


Preko puta iznad Rječine grad Grobnik.


Volim proviriti kroz ovo prirodno okno u stijeni.


Neke od obilježenih šetnica do Velog Vrha, preko Sv. Katarine je najzanimljivija.


I mirisna kadulja je počela cvasti.


Na Veli Vrh se uvijek isplati doći, a pogotovo u ovo doba kad ima samoniklog jestivog bilja. Domaće jaje sa vrhnjem i ubranim šparogama za večeru dobro dođe.


Za povećati obična glavulja i majčina dušica.


Drugi dan sam sa prozora primijetio na nedalekoj planini Tuhobić (tunel) iznad Bakra nešto snijega koji je pao tokom noći, a drugdje ga je bilo i više.