po putu i azimutu

Ponovo sam se zaželio šparoga i medvjeđeg luka, a kako već dugo nisam prošao kroz davno napušteno selo Cari iznad Kastva, u kome se, makar su ostali samo goli zidovi od kamena, zarasli u bršljan i drugo bilje, može još uvijek vidjeti način života tadašnjih žitelja. Šteta što se bar dvije kuće nisu makar malo renovirale kako bi prikazali i turistima.

Ovo je jedan od puteva za selo Cari, koje je povezivalo Kastav sa selima Obadi i Brajani. Selo je potpuno napušteno za vrijeme 2. Svj. rata, a većinom i za 1. (Išao sam pješice od Crekvine u Kastvu preko ostataka japnenica, gdje još uvijek ima udubina u zemlji gdje se se radilo vapno, u govoru ovog kraja japno, i ispod Majevog Vrha do Spinčić brega).


Na Spinčić bregu je raskrižje staza.


Bilo je puno cvjetova krestušca među travom.


Uz stazu za Cari ugledao sam nekoliko grimiznih kaćuna,




kao i ove, također samonikle orhideje, mislim da se radi o trozubom kaćunu.


Dio jedne kuće gdje se vidi poluokrugla tornica, u kojoj je bilo ognjište, a kao da mi namiguje.


Kameni blokovi zidova su dosta veliki, (možda bi Heinrich Schliemann i ovdje pronašao nešto).


Šterna u selu koja više nije u upotrebi.


Uz puno bršljana, koprive, veprine, trnja, raznih povijuša, zimzelena, bilo je i divljih ruža.


Kopriva neće faliti ni druge godine.


Kuća sa novim stanarima.


Na dijelu zida, koji je dijelio, vjerojatno glavnu ulicu u selu, od okolnih terasastih vrtova, zanimljivi likovi.


A ovdje u sredini slike kao da se sakriva duh nekog od bivših stanovnika.


Na izlasku iz sela prolazim kraj lokve koja je vjerojatno služila za napajanje stoke, a sada u njoj caruju punoglavci,


među kojima sam primijetio i jednog budućeg vodenjaka.


Za povećati: natpis na ulazu u ostatke sela Cari.


I ostaci najveće kuće.


Od ubranog bilja najjednostavnije i najbrže je napraviti salatu, ovaj put uz dodanu mocarelu i pomidore, sol, papar i puno maslin. ulja.


Još nekoliko cvjetova koje sam vidio putem: livadna kadulja, kaćunica jajoliki čopotac, lastavina i medenika.