po putu i azimutu

Fiumare 2015., kvarnerski festival mora i pomorske tradicije održava se u Rijeci od 20. do 27. svibnja, a ove godine„Fiumare“ se održava u sklopu Međunarodnog projekta „Mala barka“ (link).

Barke su prvo bile izložene na Korzu i kod kazališta.




Na lukobranu je "Kraljica Mora".


Za petak je bila predviđena regata i Ribarska večer na Molo longu, ali zbog jakog vjetra i kiše je ozkazano, barke su ostale privezane na sigurnom.


U subotu se mogla održati regata.


Barke dolaze na cilj kod Terminala, ovaj je prerano skinuo jedra.


Na dijelu Kvarnera je još bilo kiše.


Mislim da je ova batana iz Rovinja proglašena za najtradicionalniju barku.


Mali i veliki.


Lovranski guc je prvi došao na cilj i prvi se izvlači.


Plakat Fiumare ispred Kraljice Mora.


Vjetar je skoro stao i sve se sporije dolazi.


Podižu se barke i stavljaju na prikolice.


Za povećati:


U "Lubinu" se mogla pogledati izložba maketa, ovu je napravio Luciano Keber u mjerilu 1:10 sa svim detaljima.

Ponovo sam se zaželio šparoga i medvjeđeg luka, a kako već dugo nisam prošao kroz davno napušteno selo Cari iznad Kastva, u kome se, makar su ostali samo goli zidovi od kamena, zarasli u bršljan i drugo bilje, može još uvijek vidjeti način života tadašnjih žitelja. Šteta što se bar dvije kuće nisu makar malo renovirale kako bi prikazali i turistima.

Ovo je jedan od puteva za selo Cari, koje je povezivalo Kastav sa selima Obadi i Brajani. Selo je potpuno napušteno za vrijeme 2. Svj. rata, a većinom i za 1. (Išao sam pješice od Crekvine u Kastvu preko ostataka japnenica, gdje još uvijek ima udubina u zemlji gdje se se radilo vapno, u govoru ovog kraja japno, i ispod Majevog Vrha do Spinčić brega).


Na Spinčić bregu je raskrižje staza.


Bilo je puno cvjetova krestušca među travom.


Uz stazu za Cari ugledao sam nekoliko grimiznih kaćuna,




kao i ove, također samonikle orhideje, mislim da se radi o trozubom kaćunu.


Dio jedne kuće gdje se vidi poluokrugla tornica, u kojoj je bilo ognjište, a kao da mi namiguje.


Kameni blokovi zidova su dosta veliki, (možda bi Heinrich Schliemann i ovdje pronašao nešto).


Šterna u selu koja više nije u upotrebi.


Uz puno bršljana, koprive, veprine, trnja, raznih povijuša, zimzelena, bilo je i divljih ruža.


Kopriva neće faliti ni druge godine.


Kuća sa novim stanarima.


Na dijelu zida, koji je dijelio, vjerojatno glavnu ulicu u selu, od okolnih terasastih vrtova, zanimljivi likovi.


A ovdje u sredini slike kao da se sakriva duh nekog od bivših stanovnika.


Na izlasku iz sela prolazim kraj lokve koja je vjerojatno služila za napajanje stoke, a sada u njoj caruju punoglavci,


među kojima sam primijetio i jednog budućeg vodenjaka.


Za povećati: natpis na ulazu u ostatke sela Cari.


I ostaci najveće kuće.


Od ubranog bilja najjednostavnije i najbrže je napraviti salatu, ovaj put uz dodanu mocarelu i pomidore, sol, papar i puno maslin. ulja.


Još nekoliko cvjetova koje sam vidio putem: livadna kadulja, kaćunica jajoliki čopotac, lastavina i medenika.

Po stazama iza Kastva, kroz šume Loze i Lužine ima nekoliko šetnica i poučnih staza, uz koje se mogu posjetiti i stjenoviti vrhovi koji nadvisuju ovaj kraj. Najviša točka između Kastva i Klane je Mačkov vrh od 504 m n/v. Iz Rijeke do Kastva ima malo više od 10 km, a zatim po šetnici "Zec" skoro isto, ali sa dosta strmim detaljima po šumskoj cesti, i toliko za povratak. Na nekim dijelovima sam morao sići i gurati bicikl ne samo na usponu nego i na silasku, Putem sam sreo dosta šetača, berača šparoga, planinara i biciklista, prepoznao sam i neke trkače i triatlonce s kojima sam trčao Zimsku ligu.

Uz stazu ima i prirodnih lokvica koje koriste šumske životinje.


Ispod Mačkovog vrha zanimljivi prolazi kroz stijenu.


Pogled sa donje strane, sa šetnice, oko 5500 m od Kastva .


Na putu za Mačkov vrh ima raznih biljaka kao ova kopriva srebrne boje dijela listova.


I cvijet vučje stope koji privlači kukce.


Mačkov Vrh sa kojeg se vidi i planina Nanos u Sloveniji.


Dio puta za Majevi Vrh gdje raste medvjeđi luk, kopriva, praseće zelje, šparoga i bljušt.


Praseće zelje čije je lišće jestivo i miriše na kuhani krumpir.


Pri berbi šparoga i drugog bilja ugledao sam lijepi cvijet bijele naglavice.


Stabla crnog graba su česta u ovoj šumi.


Na odmorištu ispod vrha Stanić.


Na putu prema vrhu Stanić nailazim na otrovnu čemeriku (nadam se snimiti je i kad procvate).


I listove đurđice, koji su također otrovni a sliče na listove medvjeđeg luka (kod đurđice je struktura lista grublja nego kod medvjeđeg luka, (kod cvata, nadam se, nema zabune) i kod trganja odvaja se uzdužno sredina lista, kao što se vidi na slici. Naravno, i ne miriše na luk, ali samo prema fotografiji, bez nekog koji dobro poznaje biljke, nije dobro upuštati se u branje.


Nezgodan prolaz prema vrhu gdje treba preskočiti stijenu, a sakriva je granje stabala.


Za povećati: majčina dušica, pogled sa Mačkovog vrha i cvjetovi biljke salomonov pečat .



Dosta naporna biciklistička tura, ne toliko zbog dužine nego zbog težine terena i malo treninga tokom zimskog perioda, a drugi dan uz par blažih grčeva kod naglih pokreta i nije tako loše

DODATAK:

Pod vrhom Stanić biljka volovod, kao što se vidi nema klorofila i zato uzme za domaćina neku drugu biljku (čest posjetitelj i nasada suncokreta).


Kuhani krumpir sa medvjeđim lukom i malo prasećeg zelja i šparoga


Za povećati medvjeđi luk u cvatu.


I kolaž sa detaljima iz šume.

Kad sam nakon dugo vremena imao slobodan vikend uz praznik rada, posjetio sam Novi gdje sam malo uređivao vrt i drugi dan se vraćao, malo okolnim putem, između vinodolskih Alpi i dijela Gorskog Kotara.

Prvo sam krenuo do Ledenica gdje ima lijepi vidikovac odakle se vidi i Novi.


Kao i stjenoviti Kuntrep, dio otoka Krka koji je proglašen ornitološkim rezervatom.


Ostaci starog grada Ledenice su na susjednom brdu.


Oko vidikovca bilo je puno kadulje koja počinje cvasti.


I razne mlječike, ova mi se svidjela bojom.


Na vidikovcu Gradina plan svih vidikovaca, zovu ih Oči Vinodola.


U nastavku puta prema Ravnom i Liču nailazim na puno razbacanog smeća ispod deponija "Duplje", koje obično završava na granama.


Nešto dalje stado ovaca, pažnju mi je privukalo ovo crno bijelorepo janje.


Uz cestu prema Ravnom i Lukovu nije rijetkost vidjeti konje, ovo ždrijebe se pokušava sakriti iza kobile.



Dolazim do vidikovca Slipica odakle je lijep pogled na stari Bribir.


Uz cestu primjećujem samoniklu orhideju.


Planinarska kuća Kurin mi je skoro usput, zašto je ne posjetiti. Nailazim na mini radnu akciju.


U kući me dočekao topao kamin


i sve puniji stol, a vani je počela padati kiša...


Drugi dan nastavljam za Ravno, ovdje je raskrižje puteva.


Uz put se nalazi planinarska kuća "Vagabund", gdje sam pred puno godina bio na tečaju za planinarske markaciste i označavao put do obližnjeg Zagradskog Vrha. (Ovdje možete dobiti jela i od ubranog bilja).


Na okolnim livadama i uz cestu bilo je puno ovih jaglaca.


Za povećati dvoklikom: majčina dušica i mlječika nad Ledenicama, Bribir sa vidikovca Slipica i planin. kuća Kurin.


U prolasku kroz dio Gorskog Kotara posjećujem svetište Marije Snježne na Ličkom polju.


U blizini kojeg pronalazim nekoliko plavih encijana.


U nastavku prema Grobnišćini i Rijeci prije Gornjeg Jelenja skrećem prema izviđačkom domu pod Tuhobićem, mislim na prostoru koji pripada gradu Bakru, a koji sam nekada često posjećivao.


DODATAK:

Kolaž sličica iz travnja, klikom se poveća.