po putu i azimutu

Htio sam prošetati šetnicom uz Rječinu do slapa i ostataka mlina Žakalj, ali još uvijek stoji tabla zabrane za pješake, makar sam vidio da neki šetači prolaze prema mlinu ili Harteri. Hrvatske vode uređuju ovaj dio šetnice, po meni preširok i sa previše građevinskih zahvata, a svrhu toga objašnjavaju ovdje, nadam se da će na kraju sve ispasti dobro.

Pogled na dio novonapravljene staze za Harteru i do jednog od zadnjih slapova. Sviđa mi se što će se uz Rječinu moći poći iz napuštene, nekad svjetski poznate Hartere (Tvornice papira Rijeka).




Fotka iz zraka, mislim sa Googlea na stranici
na dio Rijeke sa Rječinom i Mrtvim Kanalom.

Pogled na nastavak šetnice, lijevo dolje se jedva vidi slap Žakalj, a iznad je mjesto Orehovica.


Slap Žakalj približen objektivom (bez jačih kiša, ili puštanja iz brane na Valiću nije baš čujan, a mnogi i ne znaju da se može lijepo vidjeti malo ispred tunela Banska Vrata sa gornje, grobničke strane.


I još malo približen (nisam mogao prići bliže jer su zatvorili prilaz tzv. sanacijom bujice (prije je postojala i sajla za spuštanje do jezerca pod slapom).


Fotke za povećati: dio hartere, slap Žakalj sada i kada Rječina ima puno vode.


U povratku pogled na dio Hartere sa novom šetnicom iznad.


I Rječina malo prije ušća (gore se vidi stari Trsat).



Rječina sa jednog od gradskih mostova.


Nakon lagane šetnjice lagana maneštrica sa pirom, mahunarkama i povrćem. I sa nosom.


Kolažić sa cvjetovima kantariona, prženice, kupine i urodice, viđenim usput.


Za kraj cvjetovi digitalisa kojeg je bilo puno nad kanjonom Rječine.


DODATAK:

Rječina kod hartere (krajem jeseni, kad ima dosta vode).


DODODATAK:

Pogled sa brda Sv. Katarina.

Na brdu Sveti Križ nad Vežicom 2004. g. napravljena je poučna staza i obnovljene su klupe u već postojećom parku nakon nekoliko pronalazaka antičke keramike i ostataka ilirske gradine, kao i odlomaka sa glagoljicom, i ovaj dio grada Rijeke smatraju jednim od najstarijih nalazišta na ovom dijelu.

Pogled sa Sv. Križa na grad.


Tu se nalazi, uz talijansku utvrdu novijeg datuma, i Astronomski centar sa zvjezdarnicom.




Kraj ostataka gradine od 15. st. na ovom je mjestu kapelica sv. Križa.
U ispravi od 1670. godine spominje se kapela svetog Križa riječima: "Sveti Križ nad Vezichu".


Neki od nalaza iz starine na ovom lokalitetu.


Sa staze je lijep pogled i prema remontnom brodogradilištu


u kome se nalazi i zapovjedni brod 6. flote američke ratne mornarice 'Mount Whitney' na preuređenju.


Pogled na dio obilaznice nad brodogradilištem,


i na suprotnu stranu na mjesto Draga.


Pogled na otok Krk i Velebit


i susjedno brdo Solin nad Kostrenom gdje je također bila liburnska gradina.


U sredini planina Medviđak nad Vinodolom, a lijevo vrhovi Kobiljaka, iza kojih je Gorski Kotar.


Bilo je puno zečine u cvatu


Leptir lastinrepac prugasto jedarce kao da voli pozirati.


Uz stazu ima nekoliko jama, ova je najveća i bez pomoći konopa nije dobro prilaziti.


Mogu se pronaći i jagode.


Salata na visini sa domaćim radićem i rikolom.


Fotke za povećati:


DODATAK:

Po šetnji brdom Sv. Križ (link za saznati više) i na poučnoj stazi mogu se sresti razne biljke, kao ova papratica slezenica zlatinjak ili zlatica s kamena, koja uglavnom ovako raste na kamenu, a oduvijek su je smatrali ljekovitom, zbog oblika i za liječenje slezena.

Ljekoviti dio biljke: u proljeće ili jesen skuplja se korijen, a cijela biljka za vrijeme cvatnje.
Ljekovito djelovanje: zlatinjak pospješuje izlučivanje mokraće i znojenje, čisti krv i pomaže u liječenju nervnih bolesti. Izvana koristi se za pripremanje obloga i melema za razne bolesti. Za liječenje reumatičnih bolesti preporučuje se pripremanje kupke od zlatice s kamena.

Krajem svibnja PD “Strilež” iz Crikvenice organiziralo je 26. Kretanje do zdravlja”, ovaj put uz more, označenom "Stazom vala" od Selca do Novog Vinodolskog. Zbog posla nisam mogao ići taj dan, ali sam dio staze prošao nešto kasnije.

Dijelom staza prolazi visoko iznad plaža, do kojih se može samo barkom, i treba paziti.


Prolazi se i preko ove plaže sa zanimljivim kamenim likovima.




Tunel plažica.


Bilo je i kupača.


Jedna od stazica prema moru.


Uz put cvat hrasta črnike.


Dolaskom u Novi marendam trešnje sa stabala u vrtu.


Malvazija će biti zrela tek krajem kolovoza.


Početkom lipnja bili su 15. Dani črešanj va Lovrane i 5. Fešta od črišanj u Crikvenici.


U šetnji kroz Opatiju prolazim kraj grafita kompozitora Gustava Mahlera, koji je ovdje skladao svoju 4. simfoniju, i plesačice Isadore Duncan, koja je ovdje boravila sa pjesnikom Sergejom Jesenjinom, a njihanje opatijskih palmi su je inspirirale za treperujuće pokrete ruku u plesu.


Na otoku Krku do mora prolazim kroz polja kadulje.


Na stijeni iznad mora raste žuti žednjak.


Prolazi jedan od turističkih brodova.


Uz more primjećujem znatiželjnu guštericu


koja mi se sve više približava.


Na stablu malo iznad mi pozira ova simpatična beštijica.


Za povećati: primorska žuta makovica uz more i novljanske trešnje.


I detalj iz Novog.


U ove tople dane najjednostavnije i najbolje su mi salate i juhe.


Za kraj leptir šarenac na cvijetu prženice, negdje uz more na otoku Krku.


DODATAK:

Plaža u zaljevu Klimno.


Kolaž sličica: središte velecvjetne magnolije iz Opatije, kaćunica sa Krka, kičica kraj Novog i neke alge u moru, mislim klobučići.

Krajem travnja sam pomagao u slaganju drva za ogrjev bratu od kolege iz kluba, koji stanuje u jednoj vili u Lovranu. Pomagao nam je i predsjednik Slovenskog kulturnog društva Snežnik iz Lovrana u nošenju koji nas je poslije i počastio pićem u svom stanu, gdje nam je najavio izlet po Učki koji organiziraju i ako bi mogli voditi neku od dionica puta. Za vrijeme nošenja drva tu se našao i predsjednik talijanske manjine u Lovranu, koji nam je također pomagao, kao i jedan Lovranac, koji je često na mandraću, dok nam je studentica fakulteta ugostiteljstva u Iki, koja trenutno boravi ovdje, otišla po marendu i skuhala kavu.

Tko bi rekao da je ovdje 5 metara drva!


Izlet na Učku u organizaciji SKD Snežnik iz Lovrana održao se 30. svibnja, a nakon pozdravnog govora na Poklonu krenulo se nešto malo poslije 9.30 h. Cobra i ja sa njegovim autom smo mislili doći i nešto ranije, ali na strmoj cesti za Poklon nakon Veprinca motor se počeo jako grijati i morali smo stati. Nakon što smo otvotili haubu i jadikovali, naišli su dvoja kola ljubljanskih registracija, od toga jedan kombi koji je prije odvezao dio učesnika ovog pohoda na Poklon, a vozač kombija je, igrom slučaja, profesionalni automehaničar koji je brzo uočio i otklonio kvar (radilo se o puknuću fleksibilne cijeve za hladnjak motora, tako da je sva voda iscurila, ali u ruksaku uvijek imamo nešto vode koju smo ulili nakon prematanja napuknute cijevi ljepljivom trakom, koja je držala cijelo vrijeme do odredišta i nazad). Imao sam nešto više od 1 kg trešanja koje sam dan prije ubrao u vrtu u Novom, i dao sam im, a kad smo se poslije našli na Poklonu Cobra ih je, sretan i zbog auta i zbog izleta, častio žganjem. (Šteta što ovo krpanje cijevi nisam snimio).

Zakasnili smo na početak pohoda, ali ubrzo smo stigli dio grupe, jer mnogi nisu planinari, ni navikli na ovakve uspone. Odlučili smo se na dužu, ali lakšu varijantu obzirom na visinsku razliku jer smo obilazili najviše vrhove Učke. Na fotki je spomenik partizanskoj bolnici koja se nekad nalazila na ovom mjestu.


Pogled sa puta na jedan od vrhova Suhog Vrha.


Ovdje stižemo i glavninu ekipe koja je krenula prema Babinom Grobu i Maloj Učki.


Livada sa listovima mrazovca, kojeg nikako ne smijete zamijeniti za neke jestive, a u jesen će imati lijepe cvjetove sličnih šafranu (ubrzo nakon njih u šumi smo naišli na listove zdravog medvjeđeg luka).


Iznad predjela Dol posjetili smo izvor pitke vode i dopunili posude.


Manji dio grupe vodim do Babinog skloništa pod vidikovcem Babin grob.

Branka isprobava ljuljačku. (A i zna pjevati).
Naravno, grupno se čula i ova pesen.

Pogled od skloništa prema nastrešnici gdje se može fino odmoriti i marendati.


Sklonište sa vidikovca, vide se i posađene perunike.


Sa klupica nad skloništem je lijep pogled na otoke i Riječki zaljev.


U nastavku puta jedan od putokaza.


Dolazimo u selo Mala Učka


gdje većina nabavlja učkarski ovčji sir i skutu.


Pogled na vrh Učke sa istarske strane.

Nakon što su se neki pitali gdje su ovce, ubrzo smo ih vidjeli na livadama u nastavku puta.


Kod Vele Učke pronalazim ove lijepe samonikle orhideje.


Preko Vele Učke dolazimo do hotela na Poklonu gdje ćemo se odmoriti i zabaviti.


Svi učesnici pohoda su dobili kapu društva i, kako piše u pozivu, "...ko se vrnemo na Poklon nas pred hotelom čaka kosilo- enolončnica- istrska mineštra z bobiči...".


Jeste li za... ?


Fotke za povećati: cvat glavulje i majčine dušice i pokazna tabla Učke pred hotelom.


Za kraj pronađena usput orhidejica pčelinja kokica.


DODATAK:

Fotke za povećati: karta dijela Učke koji smo prošli i kolažić.