Htio sam prošetati šetnicom uz Rječinu do slapa i ostataka mlina Žakalj, ali još uvijek stoji tabla zabrane za pješake, makar sam vidio da neki šetači prolaze prema mlinu ili Harteri. Hrvatske vode uređuju ovaj dio šetnice, po meni preširok i sa previše građevinskih zahvata, a svrhu toga objašnjavaju ovdje, nadam se da će na kraju sve ispasti dobro.
Pogled na dio novonapravljene staze za Harteru i do jednog od zadnjih slapova. Sviđa mi se što će se uz Rječinu moći poći iz napuštene, nekad svjetski poznate Hartere (Tvornice papira Rijeka).
Pogled na nastavak šetnice, lijevo dolje se jedva vidi slap Žakalj, a iznad je mjesto Orehovica.
Slap Žakalj približen objektivom (bez jačih kiša, ili puštanja iz brane na Valiću nije baš čujan, a mnogi i ne znaju da se može lijepo vidjeti malo ispred tunela Banska Vrata sa gornje, grobničke strane.
I još malo približen (nisam mogao prići bliže jer su zatvorili prilaz tzv. sanacijom bujice (prije je postojala i sajla za spuštanje do jezerca pod slapom).
Fotke za povećati: dio hartere, slap Žakalj sada i kada Rječina ima puno vode.
U povratku pogled na dio Hartere sa novom šetnicom iznad.
I Rječina malo prije ušća (gore se vidi stari Trsat).
Rječina sa jednog od gradskih mostova.
Nakon lagane šetnjice lagana maneštrica sa pirom, mahunarkama i povrćem. I sa nosom.
Kolažić sa cvjetovima kantariona, prženice, kupine i urodice, viđenim usput.
Za kraj cvjetovi digitalisa kojeg je bilo puno nad kanjonom Rječine.
DODATAK:
Rječina kod hartere (krajem jeseni, kad ima dosta vode).