po putu i azimutu

Krajem travnja sam pomagao u slaganju drva za ogrjev bratu od kolege iz kluba, koji stanuje u jednoj vili u Lovranu. Pomagao nam je i predsjednik Slovenskog kulturnog društva Snežnik iz Lovrana u nošenju koji nas je poslije i počastio pićem u svom stanu, gdje nam je najavio izlet po Učki koji organiziraju i ako bi mogli voditi neku od dionica puta. Za vrijeme nošenja drva tu se našao i predsjednik talijanske manjine u Lovranu, koji nam je također pomagao, kao i jedan Lovranac, koji je često na mandraću, dok nam je studentica fakulteta ugostiteljstva u Iki, koja trenutno boravi ovdje, otišla po marendu i skuhala kavu.

Tko bi rekao da je ovdje 5 metara drva!


Izlet na Učku u organizaciji SKD Snežnik iz Lovrana održao se 30. svibnja, a nakon pozdravnog govora na Poklonu krenulo se nešto malo poslije 9.30 h. Cobra i ja sa njegovim autom smo mislili doći i nešto ranije, ali na strmoj cesti za Poklon nakon Veprinca motor se počeo jako grijati i morali smo stati. Nakon što smo otvotili haubu i jadikovali, naišli su dvoja kola ljubljanskih registracija, od toga jedan kombi koji je prije odvezao dio učesnika ovog pohoda na Poklon, a vozač kombija je, igrom slučaja, profesionalni automehaničar koji je brzo uočio i otklonio kvar (radilo se o puknuću fleksibilne cijeve za hladnjak motora, tako da je sva voda iscurila, ali u ruksaku uvijek imamo nešto vode koju smo ulili nakon prematanja napuknute cijevi ljepljivom trakom, koja je držala cijelo vrijeme do odredišta i nazad). Imao sam nešto više od 1 kg trešanja koje sam dan prije ubrao u vrtu u Novom, i dao sam im, a kad smo se poslije našli na Poklonu Cobra ih je, sretan i zbog auta i zbog izleta, častio žganjem. (Šteta što ovo krpanje cijevi nisam snimio).

Zakasnili smo na početak pohoda, ali ubrzo smo stigli dio grupe, jer mnogi nisu planinari, ni navikli na ovakve uspone. Odlučili smo se na dužu, ali lakšu varijantu obzirom na visinsku razliku jer smo obilazili najviše vrhove Učke. Na fotki je spomenik partizanskoj bolnici koja se nekad nalazila na ovom mjestu.


Pogled sa puta na jedan od vrhova Suhog Vrha.


Ovdje stižemo i glavninu ekipe koja je krenula prema Babinom Grobu i Maloj Učki.


Livada sa listovima mrazovca, kojeg nikako ne smijete zamijeniti za neke jestive, a u jesen će imati lijepe cvjetove sličnih šafranu (ubrzo nakon njih u šumi smo naišli na listove zdravog medvjeđeg luka).


Iznad predjela Dol posjetili smo izvor pitke vode i dopunili posude.


Manji dio grupe vodim do Babinog skloništa pod vidikovcem Babin grob.

Branka isprobava ljuljačku. (A i zna pjevati).
Naravno, grupno se čula i ova pesen.

Pogled od skloništa prema nastrešnici gdje se može fino odmoriti i marendati.


Sklonište sa vidikovca, vide se i posađene perunike.


Sa klupica nad skloništem je lijep pogled na otoke i Riječki zaljev.


U nastavku puta jedan od putokaza.


Dolazimo u selo Mala Učka


gdje većina nabavlja učkarski ovčji sir i skutu.


Pogled na vrh Učke sa istarske strane.

Nakon što su se neki pitali gdje su ovce, ubrzo smo ih vidjeli na livadama u nastavku puta.


Kod Vele Učke pronalazim ove lijepe samonikle orhideje.


Preko Vele Učke dolazimo do hotela na Poklonu gdje ćemo se odmoriti i zabaviti.


Svi učesnici pohoda su dobili kapu društva i, kako piše u pozivu, "...ko se vrnemo na Poklon nas pred hotelom čaka kosilo- enolončnica- istrska mineštra z bobiči...".


Jeste li za... ?


Fotke za povećati: cvat glavulje i majčine dušice i pokazna tabla Učke pred hotelom.


Za kraj pronađena usput orhidejica pčelinja kokica.


DODATAK:

Fotke za povećati: karta dijela Učke koji smo prošli i kolažić.