po putu i azimutu

Prije više od 160 godina, 4. srpnja 1852. godine, riječki planinari poduzeli su prvi zapisani uspon na Učku koji je objavljen u zagrebačkom časopisu “Neven” pod naslovom “Zora na Učki”, a koji predstavlja i najstariji planinarski putopis u hrvatskoj književnosti. Planinarsko društvo Kamenjak organiziralo je i ove godine tradicionalni noćni uspon na Učku koji se održava od 2001. g., a dok je prije bio u sklopu Memorijalnoga pohoda na Učku u rujnu , sada se održava prvog vikenda u srpnju kad je najbliže vremenski tom povijesnom usponu. Pohod se organizira u znak sjećanja na taj prvi zapisani noćni uspon na Učku dana 4.7.1852. godine koji je s prijateljima riječkim planinarima izveo tada istaknuti hrvatski političar i publicist Avelin Ćepulić.



Krenuli smo u 2 h ujutro u nedjelju sa Poklona, a pred kraj uspona vidjela se Rijeka i okolica. Gore zvijezda Danica (Venera), a dolje svjetlo lampe nekog od učesnika pohoda.


Rekli su da svi moramo imati lampe.


Dolaskom na vrh Učke (1401 m) već se pojavljuje zora i bolje se vidi.


Čekanje sunca pred kulom na vrhu, većina u jaknama i kapama.


Pogled sa kule vidikovca na obližnji TV toranj i radarsku stanicu.


Očekujem sunce u blizini vrha Guslice.


Greben Učke prema Sisolu gdje sam nedavno bio. Lijevo je more i otok Cres, desno Istra djelomično u magli i još uvijek u mraku.




Pogled na Snežnik, najviši vrh Notranjske u Sloveniji.


Sunce samo što nije.


Ekipica na vrhu se sada može malo ugrijati (makar je i do sada bilo pokušaja grijanja toplim čajem i kavom, pa i...).


Sunce je izašlo točno kad smo i gdje predvidjeli.


Izlazi sve više i više i možemo krenuti nazad.


Fotka dijela ekipe prije spusta.


Spust sa Učke preko istarske strane.


Istra je još u magli i mraku (ali zato će kasnije zaći sunce)..


Obasjani zrakama sunca.




Nekima se još neda sa vršnog dijela.


Ovaj put prije uspona, a i naravno poslije, u planinarskom domu Poklon koji održava PD Opatija mogli smo nabaviti piće za okrjepu.