po putu i azimutu

U posjetu otoku Cresu u svibnju nisam uspio doći na vrh Sis (po domaće Šiš) i prošetati povijesnim gradićem Osorom i to sam morao napraviti prvom prilikom u lipnju. Uspon na vrh Sis (639 m) je najlakše započeti od prijevoja Križić (~360 m) gdje se nalazi parkiralište i raskrižje ceste za Beli. Orijentacija je lagana jer se treba držati ovog suhozida desno na fotki.



Nakon dijela uspona pogled na mjesto polazišta.


Vidici sve širi


i širi:


Mirisa kadulje i smilja nije falilo.




Markacija pred vrhom vodi lijevo, a gore desno u visini se vidi bjeloglavi sup.


Pogled na zapadnu stranu otoka


i istočnu koju ću uskoro prijeći.


Odmor i poziranje na vrhu Sisa.


Preko otoka Cresa prolazi 45. paralela.


Na putu do vrha bilo je i gospinog trna sa zanimljivim posjetiocima.


Pogled prema Vranskom jezeru, izvoru pitke vode za cijeli otok


i na gradić Osor i planinu Osorščicu iznad.


Mali gradić u kome ima puno toga za vidjeti.




Nedaleko Osora može se naći nekoliko lijepih šljunčanih i pjeskovitih plaža.


Na otocima Cresu i Lošinju nema otrovnih zmija, koje je po predaji prokleo i otjerao Sv. Gaudent boraveći kao pustinjak u spilji ispod vrha Televrin, ali ima dosta neotrovnih vrsta, kao četveroprugi kravosas, inače naša i europska najveća zmija, zatim obična bjelica, crvenkrpica, zmajur, modraš, bjelouška, ribarica, šara špoljarica, crni guž (črni gad) , smukulja i ljuta crnokrpica. Neke od tih zmija posjeduju otrov, ali samo za male sisavce i vodozemce, za čovjeka bezopasan.

Uz more na rascvjetanom pahuljastom sivom dubačcu (Teucrium polium) .primijetio sam nekoliko ovakvih velikih osa, kažu kako se zove
krupna ili divovska osa (Scolia flavifrons ili maculata).

.




Na fotkama za povećati pogled sa Šiša, djelić jedne od plaža na južnom dijelu otoka Cresa i cvijet mirte koje ima puno na kvarnerskim otocima.


Sa Cresa se oproštam sa pogledom na veliku Merašku jamu nedaleko trajektne luke.


DODATAK:
Zanimljivi kameni detalji kraj plaže.


Gusarski brod u Cresu, div-osa, detalj iz Osora i šetnja uz obalu.



Spust sa Sisa.

Prije više od 160 godina, 4. srpnja 1852. godine, riječki planinari poduzeli su prvi zapisani uspon na Učku koji je objavljen u zagrebačkom časopisu “Neven” pod naslovom “Zora na Učki”, a koji predstavlja i najstariji planinarski putopis u hrvatskoj književnosti. Planinarsko društvo Kamenjak organiziralo je i ove godine tradicionalni noćni uspon na Učku koji se održava od 2001. g., a dok je prije bio u sklopu Memorijalnoga pohoda na Učku u rujnu , sada se održava prvog vikenda u srpnju kad je najbliže vremenski tom povijesnom usponu. Pohod se organizira u znak sjećanja na taj prvi zapisani noćni uspon na Učku dana 4.7.1852. godine koji je s prijateljima riječkim planinarima izveo tada istaknuti hrvatski političar i publicist Avelin Ćepulić.



Krenuli smo u 2 h ujutro u nedjelju sa Poklona, a pred kraj uspona vidjela se Rijeka i okolica. Gore zvijezda Danica (Venera), a dolje svjetlo lampe nekog od učesnika pohoda.


Rekli su da svi moramo imati lampe.


Dolaskom na vrh Učke (1401 m) već se pojavljuje zora i bolje se vidi.


Čekanje sunca pred kulom na vrhu, većina u jaknama i kapama.


Pogled sa kule vidikovca na obližnji TV toranj i radarsku stanicu.


Očekujem sunce u blizini vrha Guslice.


Greben Učke prema Sisolu gdje sam nedavno bio. Lijevo je more i otok Cres, desno Istra djelomično u magli i još uvijek u mraku.




Pogled na Snežnik, najviši vrh Notranjske u Sloveniji.


Sunce samo što nije.


Ekipica na vrhu se sada može malo ugrijati (makar je i do sada bilo pokušaja grijanja toplim čajem i kavom, pa i...).


Sunce je izašlo točno kad smo i gdje predvidjeli.


Izlazi sve više i više i možemo krenuti nazad.


Fotka dijela ekipe prije spusta.


Spust sa Učke preko istarske strane.


Istra je još u magli i mraku (ali zato će kasnije zaći sunce)..


Obasjani zrakama sunca.




Nekima se još neda sa vršnog dijela.


Ovaj put prije uspona, a i naravno poslije, u planinarskom domu Poklon koji održava PD Opatija mogli smo nabaviti piće za okrjepu.

Uspone na vrhove Učke najlakše je započeti od planinarskog doma na Poklonu, do kojeg se može doći asfaltiranom cestom iz Matulja ili Ičića, a vozi i lokalna autobusna linija.
Došli smo rano i nije bilo gužve.


Odlučujemo se za posjet Babinom skloništu ispod Suhog vrha jer dio ekipe još nije bio ovdje. Tu smo planirali sinoć prespavati, ali zbog dolaska u kasne noćne sate nakon neplaniranog lutanja po Gorskom Kotaru ekipica je prespavala kod mene.


Preko Male Učke i Sv. Jelene dolazimo na požarnu cestu ispod Šikovca, a sa uspona na vrh su lijepi pogledi na Čepićko polje, koje je nekad bilo jezero..


Markirana staza nas vodi preko strmog grebena.


Ovaj uspon nije baš za sklone vrtoglavici.


Mali odmor na vrhu Šikovac (780 m).


Nastavljamo dalje grebenom prema Sisolu i dolazimo do prirodnog okna Provrtenica..


Pogled na Sisol (835 m).


Pogled nazad prema Šikovcu i dalje prema Brgudu i najvišim vrhovima Učke, Vojaku i Suhom Vrhu.


Na mjestima se treba pomoći i rukama.


Dolazak na vrh Sisola.


Fotke za povećati.


Većim dijelom puta pratio nas je miris kadulje.


Pogled sa vrha na trajekt Brestova - Porozina.


I na gradić Brseć.


U povratku nalazim jednu od naših samoniklih orhideja, vratiželju.


Thumbnails:


Nakon povratka sa planine, kraj mora u šumi lovora malo zasluženog hedonizma: kapula, ubrani vrganji, jaja, teran, sol, papar, češanj, maslinovo ulje i domaći miješani kruh.