Prije više od 160 godina, 4. srpnja 1852. godine, riječki planinari poduzeli su prvi zapisani uspon na Učku koji je objavljen u zagrebačkom časopisu “Neven” pod naslovom “Zora na Učki”, a koji predstavlja i najstariji planinarski putopis u hrvatskoj književnosti. Planinarsko društvo Kamenjak organiziralo je i ove godine tradicionalni noćni uspon na Učku koji se održava od 2001. g., a dok je prije bio u sklopu Memorijalnoga pohoda na Učku u rujnu , sada se održava prvog vikenda u srpnju kad je najbliže vremenski tom povijesnom usponu. Pohod se organizira u znak sjećanja na taj prvi zapisani noćni uspon na Učku dana 4.7.1852. godine koji je s prijateljima riječkim planinarima izveo tada istaknuti hrvatski političar i publicist Avelin Ćepulić.
Krenuli smo u 2 h ujutro u nedjelju sa Poklona, a pred kraj uspona vidjela se Rijeka i okolica. Gore zvijezda Danica (Venera), a dolje svjetlo lampe nekog od učesnika pohoda.
Rekli su da svi moramo imati lampe.
Dolaskom na vrh Učke (1401 m) već se pojavljuje zora i bolje se vidi.
Čekanje sunca pred kulom na vrhu, većina u jaknama i kapama.
Pogled sa kule vidikovca na obližnji TV toranj i radarsku stanicu.
Očekujem sunce u blizini vrha Guslice.
Greben Učke prema Sisolu gdje sam nedavno bio. Lijevo je more i otok Cres, desno Istra djelomično u magli i još uvijek u mraku.
Pogled na Snežnik, najviši vrh Notranjske u Sloveniji.
Sunce samo što nije.
Ekipica na vrhu se sada može malo ugrijati (makar je i do sada bilo pokušaja grijanja toplim čajem i kavom, pa i...).
Sunce je izašlo točno kad smo i gdje predvidjeli.
Izlazi sve više i više i možemo krenuti nazad.
Fotka dijela ekipe prije spusta.
Spust sa Učke preko istarske strane.
Istra je još u magli i mraku (ali zato će kasnije zaći sunce)..
Obasjani zrakama sunca.
Nekima se još neda sa vršnog dijela.
Ovaj put prije uspona, a i naravno poslije, u planinarskom domu Poklon koji održava PD Opatija mogli smo nabaviti piće za okrjepu.