po putu i azimutu

Ove godine Alpe Adria Kup u orijentacijskom trčanju održan je od 17. - 19. lipnja u organizaciji orijentacijskog kluba Torpedo u suradnji s Hrvatskim orijentacijskim savezom. Za natjecanje su pripremljene tri nove karte, okolica skijališta Platak, centar grada Rijeke i grad Kastav sa malo teže prohodnim kraškim terenima obližnje šume Loze i Lužine.
Natjecateljski centar bio je u Malom domu na Platku na nadmorskoj visini od 1100 m. Skijalište Platak je jedno od najstarijih i do nedavno najveće hrvatsko skijalište a nalazi se nadomak mora, samo 28 km od centra grada Rijeke.

Već u četvrtak postavljam putokaze za one koji će doći na trening. Na ovom mjestu se skreće sa stare ceste Zagreb - Rijeka za Platak.


U petak ujutro postavljamo kontrole za štafetnu utrku.


Ovako izgleda start štafetne utrke.


Za reprezentaciju Hrvatske Nikolina iz OK Torpedo trči prvu izmjenu i prva dolazi na cilj od svih orijentacistica iz svoje kategorije i najzaslužnija je za srebrnu medalju svoje reprezentacije.


Nakon predaje štafeta neki startaju brže, neki sporije.


Nikola kod bidona s vodom se brine kako nitko nakon utrke ne bi ostane žedan (ovo nije lagan posao kad ti pristižu trkači jedan za drugim).


Nakon istrčane utrke presvlačenje, kratak odmor


i zatim gledanje rezultata na obješenim papirićima.


U blizini doma pronalazim samoniklu orhideju.


Hrvatska ženska štafeta na kraju druga (prve Mađarice iz tima Báranya, treće Talijanke iz tima Lombardia.


Uvečer su nas zabavljali Kantridersi, a osim Talijana i domaćih ostali nisu bili baš rasplesani, neki su otišli i odmah poslije proglašenja, za razliku od susreta planinara Balkana kad se na ovom istom mjestu plesalo i pjevalo do iza pola noći, ali sportaši ionako nisu baš za tulume.


U subotu ujutro sam pomagao kod postavljanja startnog mjesta za WRE utrku i bio kod karata. Naravno, jutro na Platku po običaju maglovito i prohladno.




Nakon završene utrke pospremanje, uzimanje svih kontrola u šumi i postavljanje tih istih kontrola za utrku u 18 h u Rijeci. Start je bio postavljen na podiju na Korzu između gradskog poglavarstva i robne kuće Ri.


Osim Hrvatske, vijorile su se zastave Australije ,Austrije, Češke, Njemačke, Mađarske, Izraela, Italije, Norveške, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Švedske, Švicarske Vel. Britanije, a i Japana.

Rezultati štafetne utrke i duge staze na Platku.

14. Susret planinara Balkana na nivou planinarskih društava ove godine se održao u Hrvatskoj, na Kvarneru, u gradu Rijeci i na Platku od 10. -12.06.2011. godine a domaćin je bilo PD Kamenjak iz Rijeke. U subotu ujutro na Platku se okupilo oko 150 planinara, uglavnom sa prostora ex Jugoslavije i Bugarske. Organizator je uz odličnu vodičku službu uz pratnju hrvatske gorske službe spašavanja postavio tri staze: grupa A: Platak - Snježnik - Lazac - Risnjak - Platak, grupa B: Platak - Snježnik - Lazac - Platak i za grupu C kioja je došla samo do vrha Snježnika i nazad.

Zajednički snimak prije polaska.


Ja sam se priključio srednjoj grupi, tj. onoj za Snježnik i Lazac (kad je već na livadi Lazac bila organizirana zakuska, piće dobrodošlice i topli čaj. Putem sam vidio nekoliko lijepih samoniklih orhideja.


Na Rimskim vratima se može lijevo gore preko grebena na Snježnik ili desno dolje nastaviti starom rimskom cestom za dolinu Lazac. Krećemo lijevo na vrh Snježnika (1506 m) a vratit ćemo se na Platak sa Lasca ovim desnim putem.


Nakon izlaska na greben Snježnika otvaraju se vidici i vade fotoaparati. Na ovom mjestu van staze odakle sam slikao grupu vidio sam mladog poskoka koji je pobjegao u travu.


Uspio sam snimiti ovaj lijepi alpski ljiljan, a poskoka nisam uspio.


Planinarska kolona je duga, dok su neki već blizu vrha drugi se još uspinju na greben.


Još me jedna orhideja usporila u usponu.


Neke planinarke iz Vojvodine su se malo prepale ovih stijena.


Do vrha Snježnika se mora proći i ovaj uzak prolaz.


Na vrhu.


Pogled sa vrha Snježnika na livadu Platak odakle smo krenuli, Grobništinu, Učku, otok Krk, a vide se i neboderi u gradu Rijeci.


DODATAK:



Dok se spuštamo sa vrha Snježnika ispraćeni pogledom budnih pasa hrvatske gorske službe spašavanja nailazim na pupove planinskog rododendrona.


Netko pronalazi i runoliste koji su tek počeli cvjetati.


Dolaskom na livadu Lazac gdje smo imali zakusku i topao čaj imali smo društvo leptira koji su nam slijetali i na ruke.


Pogled iz šumarskog objekta na Lascu gdje odmaramo na Snježnik odakle smo došli.