Dragi Djedice....
Dragi Djeda Mraz ili kako te sada zovu Djed Božićnjak,
kao prvo za mene ćeš uvijek biti Djeda Mraz lakše klizi sa jezika.
Kažu mi da nisam dijete već odavno, ali ja smatram da sam zauvijek zadržala dio djeteta u sebi,
pa eto to moje unutarnje dijete odlučilo ti je nakon jako dugo vremena napisati pismo.
Bez obzira koliko godina prošlo, bez obzira što prema svemu kao "ne vjerujem" u tebe,
ipak vjerujem u čaroliju Božića.
Ovo je uvijek bilo i ostati će bez obzira na sve, meni najljepše i najdraže doba godine.
Kako je došlo vrijeme da počnem ukrašavati svoj dom, tako je došlo i vrijeme da ti napišem pismo.
Znam da imaš i previše dječjih pisama koja te traže za neke nove igračke i darove.
Zato te ja neću ništa tražiti i moliti.
Pišem ti ovo samo da ti zahvalim.
Da ti zahvalim za sve divne Božiće koje sam provela do sada sa svojom obitelji.
Da ti zahvalim za sve divne uspomene koje sam s njima stvorila.
Uspomenama iz djetinjstva koje nosim u sebi i nadam se da ću i jednoga dana prenijeti svojoj djeci.
Miris kolača kako se peku u pećnici, bake kako sjedi i pokazuje mi kako se rade šape ili čupavci.
Zvuk njenoga glasa dok mi govori: "E dijete, sjetit ćeš se ti jednoga dana, kada bake više ne bude, onoga šta ti je pričala."
|
