i tako....
Eto, kao što već svi znaju ili neznaju iza mene je još jedan neuspješan pokušaj.
Nakon velike uvjerenosti da je " eto to to", došli su rezultati bete i opet ništa.
Dio mene se na to naravno pripremao, ali svaka negativna beta, svaki negativan test trudnoće uzme onaj dio mene koja se i nada.
Srećom u nesreći što sam vječiti realni optimista, pa nada kod mene nikada ne umire. Nadam se.
Ali i ja sam od krvi i mesa, i ja imam emocije. I ja imam i dobre i crne trenutke.
Nakon neuspjeha, kao i uvijek do sada sam nekomunikativna, nedruštvena, tmurna.
Dio obitelji ne može to shvatiti, dok moj M. to naravno razumije.
Zna da ću te dane provesti što više na poslu, a onda u samotnim šetnjama pokušavajući se "ponovno skupiti na okup".
Plakati ću u wc-u, plakati ću u autu, plakati ću u šetnji, plakati ću ako me netko išta pita.
Plakati ću na kauču gledajući televiziju, plakati ću u krevetu prije spavanja i nakon buđenja.
Ali svaki ću dan i obrisati suze i ustati.
Negdje nađem snage da nazovem doktoricu i pitam kada krećemo opet.
Koliko god doživjela razočaranja, koliko god ja patila, koliko god moje tijelo bilo iscrpljeno i umorno, koliko god sam ja luda od hormona, opet krećem jer znam da ću jednoga od ovih dana u naručju držati malo, smežurano čudo koje ćemo ja i M.stvoriti.
Tko zna možda je to ona poznata tvrdoglavost koja karakterizira sve Ovnove.
Učlanila sam se nedavno u nekoliko grupa gdje se okupljaju žene koje hodočaste doktore i bolnice iz istoga razloga kao i ja.
I ranije sam istraživala i čitala po internetu i forumima, pa sam naletila slučajno na jednu grupu.
I sad pitaju one mene da im čisto informativno dam neke detalje, koja nam je dijagnoza, gdje sam u postupku i kojem.
A mislim si ja "Ok, no frks, a čemu to?"
Kad meni žena objašnjava i ispričava se jer eto imali su neugodnih iskustava jer se ljudi priključe grupi kako bi vrijeđali i omalovažavali.
Pa ono mislim "Zar postoje toliko jadni ljudi da se toliko trude ući u neku grupu na fejsu, ili forumu da bi vrijeđali žene koje samo žele postati majke???!!!
Ono hellooooo....šta je ovaj svijet toliko otišo u k....Mislim znam da je sve u k....od države do ljudi...al opet hellllooooo!!"
Stalno se opominjem da se ne stresiram oko stvari koje ne mogu promjeniti, ali stvari koje me se tiču osobno, jako ozbiljno shvaćam pa postanem jako energična i glasna u izražavanju svojeg mišljenja. Eto takva sam. Pa bilo dobro ili loše.Slagali se sa mnom ili ne.
Grupa postoji kao mjesto gdje si žene daju savjete, preporuke, iskustva dijele, međusobno se podržavaju, međusobno tuguju, međusobno se raduju.
I mogu reći da je meni osobno pomaže.
Iako znaš da postoje žene koje se bore uz tebe i kao i ti, ne doživljavaš ih osobno.To su neke žene pod raznim nadimcima, eto kao što sam i ja vama ovdje.
Ali kada ti u grupi žene imenom i prezimenom pričaju, kada se s njima dopisuješ i postaneš bliska. E onda s njima i plačeš i smiješ se, i dajete jedne drugoj nadu.
Od kada ih svakodnevno redovno cijeli dan čitam i pišem im, shvaćam kako moje breme i moje tuge su zanemarive naspram tuđih.
Shvaćam još više da meni nije najgore, ali i da stvarno nisam sama u ovome.
Jer znam da će i one stati uz mene u trenutcima tuge, kao što i ja stanem uz njih.
Kada neka od njih podijeli pozitivan test trudnoće ili betu, od srca im čestitam i poželim da trudnoća prođe u redu i da svoje dijete drže zdravo i živo u rukama.
Dajemo jedne drugima nadu i potporu. Jer najbolje razumijemo jedna drugu. Jer sve prolazimo isto, razmišljamo o istome i težimo istome cilju.
Mnoge od njih su imale nekoliko pobačaja u raznim fazama trudnoće.
Mnoge od njih nikada nisu imale pozitivnu betu.
Mnoge od njih su pobacile.
Mnoge od njih su mlade ili starije, mršave ili punije.
Ali sve one su kao i ja. Toliko smo različite a opet iste.
|
