Mate Šimundić

Nedjelja, 22. ožujka 2009.

ČITANJA:

2 Ljet 36,14-23
Ps 137
Ef 2,4-10
Iv 3,14-21

Danas je Dan Gospodnji, dan od Boga određen za odmor u Bogu. Danas prekidamo četrdesetodnevni post da bismo slavili i zahvaljivali Bogu za divote koje primamo od njega. A jedna od najvećih, ako ne i najveća divota koju Bog daje ljudima jest njegova Riječ. Nedjeljom kršćani slušaju Riječ Božju, mole uz pomoć Riječi, pjevaju pohvale Bogu riječima psalama, razmatraju nad njom – crpeći iz nje snagu i svjetlo.

Ove nedjelje Crkva proglašava jaku Riječ, kadru preobraziti srce, otući naslage zloće i sebičnosti s njega. Riječ se može urezati u moje srce, razbiti moju umišljenost i samovolju. Ona je pametna, donosi istinu, rasvjetljuje i otkriva pravo stanje stvari.

Odužimo se svim nedjeljama koje smo oskvrnuli, u kojima smo lutali po bespuću zla, slavili sebe i svoje idole, a zaboravljali Gospodina. Ove nedjelje primimo Riječ, zagrlimo Objavu, urazumimo se i poslušajmo! Iz poslanice apostola Pavla Efežanima:

'Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.'

Pogledajmo na Isusa, Sina Božjega, poslušajmo što je rekao Nikodemu, one noći kad je ovaj došao k njemu kriomice, u strahu od svojih kolega. Kako je oštra Riječ Božja, ona može obrezati i tvoje i moje srce, skinuti ljuske s očiju, probuditi savjest iz najdublje kome.

'Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji, da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.'