Mate Šimundić

Subota, 21. ožujka 2009.

ČITANJA:

Hoš 6,1-6
Ps 51
Lk 18,9-14

Kakav sam ja to čovjek? Poznajem li sebe – uistinu? Koje sve maske stavljam na svoje lice? Govorio je sveti Frane: 'Nisi ono što misliš o sebi, niti ono što misle drugi o tebi, već si ono što Bog ’misli’ da jesi.' A što Bog ’misli’ o čovjeku, možemo najbolje saznati u Svetom Pismu.

U današnjem se evanđelju pojavljuju dva čovjeka, oba dolaze u Hram pomoliti se, poznati carinik i još poznatiji farizej. Ovaj posljednji o sebi ima visoko mišljenje: 'Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'

Carinik – a to je u Isusovo vrijeme Židovima bilo ono što je nama posljednjih desetljeća bilo 'biti udbaš, izdajica, kvisling, prodana duša, ulizica i slično' – dakle, taj i takav carinik ovako postupa: 'A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!''

Možda bismo mogli – onako usput, za šalu – ustanoviti da prema upravo izrečenom postoji samo pet vrsta ljudi: farizeji, grabežljivci, nepravednici, preljubnici i carinici iliti udbaši. Ne zna čovjek koji su gori, i među koje sebe svrstati.

I to je početak istine o čovjeku. O tome slikovito govori redak iz prvog današnjeg čitanja, iz knjige proroka Hošeje: 'Što za tebe mogu učiniti, Efrajime? Što za tebe mogu učiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaša, k'o rana rosa koje nestaje.'

Da, nažalost, moja ljubav – to je rana rosa: prve zrake sunca, malecna kušnja, i već je nema. Pitam se jesam li uopće ljubio, je li to bila tek maska dobrote, isprazno zalaganje radi tašte slave. Ja sam – i farizej i carinik, i grabežljivac i preljubnik, i nepravednik i...
...ali to nije sva istina o čovjeku. Što još Bog 'misli' o meni? Što mi daje da budem, nasuprot mojim grijesima i slabosti.

Gospodin u današnjem evanđelju ovako zaključuje o molitvi carinika za milosrđe: 'Kažem vam: ovaj – misleći pritom na carinika koji se ponizio – siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj – misleći pritom na farizeja!' I nastavlja Isus: 'Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.'

Eto što mi Gospodin pruža: svoje opravdanje! To je cjelovita istina o čovjeku, o meni. Ako povjerujem Isusu, prihvatim njegov dar, bit ću slobodan, bit ću svet, bit ću poput Njega. Malo – pomalo, ali sigurno. Uz borbe, uz padanja, sa svakodnevnim bolnim izdajama, no ipak s nadom u njegovo milosrđe.

'Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim. Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.'