Mate Šimundić

24. rujna 2008. Izr 30, 5-9, Ps 119, Lk 9, 1-6

Dovijeka, Gospodine, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa. Ovim stihom iz 119. psalma Crkva danas slavi Boga zbog njegove Riječi, po kojoj vjernik postaje razuman. Na početku prvog čitanja čujemo sljedeće: Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.

Pozvan sam osloniti se na Boga i njegovu riječ, povjerovati njemu i ozbiljno prihvatiti ono što mi govori!

U današnjim misnim čitanjima Riječ posebno govori o odnosu prema bogatstvu i siromaštvu. Ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega. (Izr 30, 7-9)

Molitva iz Knjige mudrih izreka promiče „srednji put“ razboritosti, umjerenosti i pravednosti. Njena mudrost dolazi od Gospodina, koji poznaje čovjeka i njegove slabosti. Najbolje je za mene – taman! Točno onoliko koliko mi uistinu treba, ni više, ni manje, nego – taman!

I dobro je dok je tako. Ali, nažalost, najčešće nije tako, nego – umjesto razboritosti zavlada euforija ili panika, mjesto umjerenosti naraste pohlepa, a umjesto pravednosti prijevara! Mislim, naravno, na svoje jadno srce, i zlodjela koja iz njega izviru.

Što ću učiniti? Slušati Riječ Božju, pouzdati se u nju, i kad nadilazi moj razum, i kad vidim da je tijelo slabo.

Riječ Božja u evanđeoskom ulomku govori o apostolima koji su, jer ih je Gospodin poslao, mogli živjeti nesputani bogatstvom, slobodni – za navještanje evanđelja i liječenje! Ovdje Isus otkriva kakav stav prema stvarima, prema svemu što nas u svakodnevici uvjetuje, čovjek treba zauzeti, ako želi biti njegov apostol, poslanik upućen da naviješta Blagu vijest.

Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih." Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. (Lk 9, 1-6)