Mate Šimundić

Slavimo danas otajstvo nad otajstvima, Boga kakav je u sebi samome. Ispovijedamo da je Bog trojstven, Otac, Sin i Duh Sveti, jer nam je tako on sam objavio. Častimo jedno jedino Božanstvo i Moć, koje kao Jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način.

Bog se ljudima postupno objavljuje. Pristupa nam kao majka svojoj djeci, ona dobro zna da djeca napreduju malo po malo, sto puta padnu prije nego nauče hodati. Prisjetimo se Izabranog naroda, predvođenog Mojsijem kojem je Bog objavio svoje sveto ime: Jahve, njihova izlaska iz Egipta, lutanja po pustinji, ulaska u Obećanu zemlju.

Jahve Mojsiju govori o sebi na sljedeći način: Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću... (Izl 34, 6)

Bog je ljudima postupno otkrivao tajnu svoje biti, a puninu Objave i posrednika cjelokupne Objave nalazimo u Isusu Kristu. On je taj koji nam je otkrio da je Bog u sebi trojstven i da je Bog ljubav. Poslušajmo ulomak iz Ivanova Evanđelja, dio razgovora između Isusa i Nikodema:

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3, 16-17)

Crkva je od početka ispovijedala vjeru u Presveto Trojstvo, nastojeći pritom tu vjeru jasnije izreći kako bi produbila svoje razumijevanje vjere, ali i obranila od zabluda koje su je iskrivljavale. I svaki vjernik može pokušati izreći tajnu koju Bog priopćuje u Isusu, svjestan naravno vlastite ograničenosti i značaja tih pokušaja. Pročitat ću vam jedan takav pokušaj, meni jako lijep, iz knjige Ivana Goluba Lice prijatelja:

Pročitah kiticu u himnu: „Mi vjerujemo dušom svom / U Boga Oca svevišnjeg / U Krista Sina njegova / I Duha njihov poljubac.“ ...Duh je nazvan poljupcem. ...Poljubac je ako je u njemu onaj koji ga daje. I ljudi u poljubac nastoje unijeti sebe, ono što je njima najvlastitije, a to je ljubav. U poljupcu je nekako prisutan onaj koji ga daje. U poljupcu Oca i Sina ne samo da je prisutan Onaj koji ga daje – Otac i onaj koji ga prima – Sin, nego je taj njihov poljubac osoba – Duh Sveti.

Svetost poljupca ljudskog proizlazi iz svetosti poljupca u Presvetom Trojstvu. Nije čudo što se odvajkada u zajednici svetih to jest kršćana kada bi se okupili oko misnoga stola davao poljubac mira – osculum pacis.

U Pavlovoj drugoj poslanici Korinćanima nalazimo sljedeći pozdrav, preuzet u euharistijsko bogoslužje, a kojim se i ja želim od vas oprostiti: Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!