Mate Šimundić

Riječ Božja, utjelovljena u Isusu iz Nazareta, živa i djelotvorna, svoju neizmjernu snagu pokazuje u mom životu. Ne samo u mom, nego i u životu svih ljudi, a naročito u životu onih koji primaju naviještaj spasenja, poput Djevice Marije, u životu onih koji povjeruju Bogu.

Crkva nam danas u svetoj misi daje sljedeće riječi iz Jakovljeve poslanice: Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. (Jak 1, 18) Proučavatelji Svetog Pisma ovu rečenicu stavljaju u kontekst krsne kateheze. Jakov umjesto češće upotrebljavane riječi milost uzima sintagmu riječju Istine.

Mi smo spašeni ili nanovo rođeni, kako kaže apostol Jakov, ili oživljeni, ili obnovljeni, zahvaljujući Božjoj milosti, njegovoj milosrdnoj ljubavi. On se nadvio nad mene i nad tebe, spustio se k meni, naklonio se k tebi, i izrekao riječ Istine: Ti si moj, neću dopustiti da zauvijek propadneš. Ja te ljubim!

Temeljni prijelaz iz smrti u život zbio se u krštenju. Nedavno se krstila naša treća kći, Tereza. U Vazmenom bdijenju svećenik je tri puta Terezu uronio u krsni zdenac. Uronio ju je u vodu smrti i izbavio na novi život. Žena i ja smo strepili više nego na porodu u rodilištu. Bilo nam je kao da prolazimo kroz Crveno more. S lijeve i s desne strašni, visoki zid od vode...

Bog te ljubi! To je ta riječ Istine. A ljubav, sjetimo se apostola Pavla, nikad ne prestaje. Ona se očituje i u velikim i u malim stvarima. Ona se vidi i u dane fešte, kad smo siti zbog radosti koja nas ispunja, ali i u sivoj svakodnevici, kad možda previše jedemo jer smo zapravo gladni sreće.

Evanđelje po Marku donosi razgovor između Isusa i njegovih učenika. Krenuli su lađom na plovidbu, a učenici zaboraviše ponijeti kruha pa ih obuze strah da će ostati gladni. U čovjeka se uvukao silan strah da će ostati siromašan, tjeskoban, jadan... Otuda ogromni napor koji ulaže u posao, ne bi li se kako obogatio, pa onda novcem kupio zabavu i slavu.

Isus učenicima postavlja nekoliko pitanja: Zašto se zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? (Mk 8, 17) Zar se ne sjećaš? Sjeti se svih divota koje je Bog – za tebe – učinio! Koliko je puta Gospodin u tvom životu umnožio kruh? Koliko se puta pobrinuo za tebe? Sjeti se!

Crkva se na današnji dan posebno sjeća ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi, malom mjestu na sjeveru Portugala godine 1917. Tada je Bog ljudima iskazao očinsku ljubav, poslavši Gospu da upozori čovječanstvo na nadolazeće strahote. Marija nas poziva na molitvu, pokoru i povratak Njezinu Sinu. Ako ljudi učine što ja tražim, na svijetu će zavladati mir, a Rusija će se obratiti. To su riječi one koja je slugu Božjeg, Ivana Pavla II, spasila od smrti prilikom atentata na njega. Sjetimo se Božje ljubavi!