Mate Šimundić

Riječ Božja, živa i djelotvorna, u današnjim čitanjima govori o spasenju, izbavljenju čovjeka, u kojem, na svoj način, sudjeluje i Blažena Djevica Marija. Crkva na duhovski ponedjeljak, dan nakon svetkovine Duhova, slavi Marijin spomendan, Marija – majka Crkve.

Prvo je čitanje slika onoga što se zaista zbilo u mesijansko vrijeme. Jedna žena će svojom nogom satrti zmijinu glavu. Marija je svojom vjerom primila anđelovo navještenje, utjelovio se Božji Sin, Isus iz Nazareta, i to je bio početak Sotonina kraja.

Pobjeda nad čovjekovim neprijateljem dogodila se u Vazmenom otajstvu, Kristovu prijelazu iz života u smrt. Krist je svojom smrću pobijedio našu smrt, a svojim uskrsnućem darovao nam novi život, pjevamo u predivnom Vazmenom hvalospjevu. I Crkva jednako satire zmijinu glavu kad u krštenju rađa svoju novu djecu, i kad u sakramentima podijeljuje milost.

Vidim u svom životu da je Gospodin bezbroj puta pobijedio, bezbroj puta nogom zgazio zmijinu glavu. Koliko god se od njega udaljavao, On me uvijek našao. Bio sam mrtav, a on me oživio. Dao mi je svoju majku da bude moja majka, i svoju braću da budu moja braća, da budem u njegovoj Crkvi. Marija je stavila nogu na zmijinu glavu i u mom životu.

Spašen sam. Dan mi je novi život. Bio sam razvratan, živio sam za novac i slavu. Svugdje sam tražio svoj uspjeh, a nalazio svoj neuspjeh. Moja sebičnost, moja je smrt. A onda je došla Crkva, i njena majka, Marija. Donijeli su mi Gospodina! Istinski, pravi, vječni život!

Današnji evanđeoski ulomak sadrži kratko obraćanje raspetog Isusa svojoj majci Mariji, te ljubljenom učeniku, pretpostavlja se apostolu Ivanu. Poslušajmo Riječ Božju:

Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: „Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“ I od toga časa uze je učenik k sebi. (Iv 19,26-27)

Kako je važna i kako je velika ova mala svetopisamska rečenica! Od toga časa uze je učenik k sebi. To znači da je Blažena Djevica Marija, ostavši bez sina ovdje, na zemlji, otišla stanovati kod jednog njegovog učenika.

Živjela je u svetoj, nazaretskoj obitelji - u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju - zajedno sa svetim Josipom i svojim djetetom, Isusom, a zatim je prešla u dom ljubljenog učenika. Ako je Marija majka Crkve, onda je i dom ljubljenog učenika jedna mala crkva ili Crkva u malom.

Kršćanska obitelj je Crkva u malom, domaća Crkva, Ecclesia domestica! Zašto? Kako? Pa zar nismo ljubljeni od Gospodina, zar nismo ljubljeni svaki posebno i svi zajedno? Baš kao apostol Ivan, i svi apostoli. Dao Bog da svatko povjeruje da je ljubljen od Gospodina, i da je majka Marija s njime, i da je s braćom zajedno Crkva Kristova.