Blog Blog

Inicijativa Liga mladih birača jučer je organizirala debatu s kandidatkinjama i kandidatima na izborima za Europski parlament koji će se kod nas održati 25. svibnja. Ciljevi su osigurati mladim biračima informacije o izborima kako bi se uključili i donijeli svoju odluku, ali i potaknuti političare da se svojim izbornim programima obrate i mladima na koje često zaboravljaju.

U dvosatnoj debati sudjelovali su kandidati i predstavnici HDSSB-a/ HRAST-a/HSP-a, Hrvatskih laburista, Nacionalnog foruma/HSLS-a/ PGS-a, ORAH-a, Stranke umirovljenika, Zelenih. Odmah na početku mi je bilo čudno kako nije bilo nijednog kandidata iz dviju najvećih hrvatskih stranaka, SDP-a i HDZ-a. Na popisu sudionika u debati našla se kandidatkinja HDZ-a Dubravka Šuica koja je ipak iz nepoznatih razloga otkazala svoj dolazak. Mislim da to mnogo govori o položaju mladih na listi prioriteta političara, barem onih koji računaju na najveći broj osvojenih zastupničkih mjesta na predstojećim izborima.

Aktivno (ne)sudjelovanje mladih u izborima se sve više spominje, mladi se smatraju nezainteresiranima i politički pasivnima te se razgovara o načinima kako to promijeniti. Tu se ne radi samo o činjenici da su mladi općenito nezainteresirani za događaje u politici i za svoju budućnost, već smatraju da im nitko od ponuđenih kandidata uistinu ne nudi nikakve promjene osim uobičajenih predizbornih obećanja. Slab odaziv birača u Hrvatskoj postao je uobičajen i kada se radi o nama važnijim izborima, kao primjer uzmimo zadnje parlamentarne izbore na kojima je pobjedila Kukuriku koalicija za koju je glasovalo manje od 25 posto ukupnih birača s pravom glasa. Točne podatke o sudjelovanju birača mlađih od 30 godina nisam pronašla, ali iz gore navedenog postotka jasno je da je i taj postotak vrlo malen. O stupnju povjerenja u europske institucije najbolje govori podatak da je na prošle izbore za Europski parlament u Hrvatskoj izašlo tek nešto više od 20 posto birača, a u Njemačkoj je taj postotak bio duplo veći. Ipak, Hrvatska je nova europska članica i mnogi birači zapravo ne znaju što Europski parlament uopće radi i koji je njegov utjecaj. Odgovor na to pitanje su nam pokušali pojasniti u petak na debati.
Glavne točke rasprave bile su: obrazovanje i zapošljavanje mladih, socijalna politika, sudjelovanje mladih u politici, budućnost Europe i predsjedavanje Europskom komisijom.

Na pitanje što bi promijenili u Europskom parlamentu ako jedno od mjesta pripadne baš njima ili nekome iz njihove stranke, svi kandidati su slično odgovarali, koristili su floskule poput: „Moramo uzeti stvar u svoje ruke“, „ Trebamo ulagati u mlade, oni su pokretač svega“ i Hrvatska je bogata zemlja, primimo se posla“, itd.



Zanimljiv odgovor na pitanje kako to da se mladi sve kasnije osamostaljuju i ostaju živjeti s roditeljima do 35-e, dala je predstavnica HRAST-a Ana Silvestrić koja smatra da je to zato što mladi kod nas očekuju da im novac padne s neba. Kandidat Zelenih Damir Pavlek s tim se ne slaže, ali poručuje da mladi trebaju uzeti stvari u svoje ruke, a ne čekati da drugi nešto naprave umjesto njih.
Što se tiče ekonomske situacije, svi kandidati su protiv dodatnog zaduživanja i ne podržavaju politiku štednje navodeći Grčku kao loš primjer.

Prisutni nisu ponudili konkretne odgovore i rješenja u vezi poboljšanja socijalnog statusa mladih. Već smo mnogo puta čuli kako mladi nisu dovoljno zastupljeni u politici i društvu, potrebne su korjenite promjene... Monika Bogeljić, kandidatkinja Hrvatskih laburista , a ujedno i najmlađa od kandidata smatra zabrinjavajućim nezainteresiranost mladih za sudjelovanje u političkom životu. Kandidatkinja Nacionalnog foruma Renata Šeperić Petak izjavila je da ju je sram zbog toga što je njena generacija učinila mladima zbog dugova u kojima se zemlja nalazi te poručila: „Nemojte čekati“.

Istaknula bih još jedno od postavljenih pitanja koje mi se čini važnim, a to je kako „natjerati“ velike i bogatije europske zemlje da financijski podupru male zemlje kao što je Hrvatska; Atana Grbić iz ORAH-a misli da ne možemo ništa očekivati dok postoje tako velike razlike u bogatstvu i životnom standardu stanovnika u raznim europskim zemljama. Uglavnom, ponovno nitko nije dao prave odgovore, neki kandidati su čak i priznali da ne znaju kako odgovoriti na to pitanje ili su ponavljali ono što su već prije izjavili. Svi se slažu da je gospodarska situacija teška, ali rješenja nema.

Ponovno smo se vratili na temu nezainteresiranosti birača, pogotovo mladih (njih čak 70 posto nije sudjelovalo na prošlim europskim izborima) koja zapravo narušava osnovnu svrhu postojanja demokratskog sustava.
Pred kraj se raspravljalo i o spuštanju dobne granice za glasovanje s 18 na 16 godina, što po mojem mišljenju trenutno uopće nije važno budući da ni ljudi koji mogu glasati ne koriste to svoje pravo. Zatim su kandidati očekivano zaključili da je 11 hrvatskih zastupničkih mjesta u parlamentu mnogo i može donijeti promjene koje će nam svima olakšati život. Koje su to točno promjene, prisutni mladi ni ovoga puta nisu uspjeli saznati.

Nezainteresiranost i odluka da se ne sudjeluje u politici nije samo pojava u Hrvatskoj, već i europski trend. Čak i u zemljama koje imaju stabilniju glasačku podršku, zabilježen je pad broja članova u strankama te sve manja želja mladih da se uključe i veliko nepovjerenje prema političarima. Za pretpostaviti je da Europski izbori u Hrvatskoj neće biti mnogo drugačiji od prošlih, nemam osjećaj da ljudi pokazuju pretjerano zanimanje za njih. Kampanja je sada na vrhuncu i izbori se više spominju u medijima, no to nije dovoljno zato što se u tako kratkom roku ne može puno utjecati na ljude. Informacije kojima smo najviše bili zaokupljeni su oni o rednom broju kandidata na listama pojedinih stranaka, mogućim nesuglasicama s predsjednicima stranaka (npr. Milanović – Picula) te naravno visoke plaće europskih zastupnika. O samom Europskom parlamentu i o tome kako su njegovom radu pridonijeli naši dosadašnji zastupnici mogli smo čuti puno manje.

Matea Marić

Oznake: izbori, europski parlament, debata, mladi biraju