Demiurg Mu Se Smije U Lice

ponedjeljak, 16.10.2006.

Epilog

Najfascinantnija mi je pojava
nakon depresije
ono razdoblje sveopćeg luđačkog zadovoljstva
iako je to sasvim proturazumno
jer ništa nije onako kako treba biti,
po volji
ili barem
da odgovara

U takvom se stanju diže čaša svakom apsurdu
jer to je otkrivenje
smisao ipak ne postoji

napokon se dostigne ona mudračka smirenost
jer nikoga ne posjeduješ
niti tebe itko posjeduje
i samo želiš da se sve samo od sebe sredi
jer razum ti govori da ti nije po volji
iako nemaš pojma šta ti jest po volji
iako nemaš pojma šta je volja

napuštaš svaku inicijativu
smiješ se ka budala
ili kao svetac

sam si, umireš i netko ti treba,
nikoga nema
to tako ide
nemaš pojma zašto
i zašto se miriš time iako nema pravog objašnjenja
jer mrziš kad je nešto takvo jer je takvo

prihvaćaš svoju besmislenost
svoju osuđenost na samoću
znaš da postoji tvoj komplement
vrlo je blizu svakodnevno
ali nije te briga više
nije te briga
odustaješ od sebe

i smiješ se ka budala

16.10.2006. u 15:16 • 3 Komentara • Print • #

petak, 13.10.2006.

polako se topi glazura

usiljeni osmijeh na mom licu

i otkriva permafrost okovanog pogleda

izbezumljenost

suosjećanje

ljubav, mržnju, bol

13.10.2006. u 10:23 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 12.10.2006.

God's put me into the picture and painted me blue

Mislim da sam, zapravo jesam, ili nisam tužan.

Nemam pojma.

A jebiga, sam pipl ar kondemnd nat tu bi ansed (unsad).

Kako je plemenita ta patnja crnog viteza koji želi ispraviti sva sranja koja je načinio.

Direktno napada sranje, pušta vodu, ali fakin govno uvijek ispliva na površinu.

Zašto crni vitez misli da ako postavi osvježivač zraka u seraonicu, govno neće smrditi?

Najveći je problem šta se govno ne može uništiti direktnim napadima: ono se razmazuje i time povećava svoju

aktivnu površinu i smrdi još više.

I onda crni vitez shvati kako je sranje oko njega, s njim i u njemu, i da je njegova borba besmislena,

svaka bitka unaprijed izgubljena.

Teško je vitezu jer misli da je bit života, trenutnog, borba protiv sranja.

Ipak, postoji alternativa.

Let the shit embrace you!

Došlo mu je u snu. I tako se vitez nagutao laksativima i srao je u kantu cijelu noć i onda se polio tim sranjem

i kad mu je feces ispunio pupak, ušnu, usnu i nosnu šupljinu, shvatio je da gore ne može.

Nakon par mjeseci je postao imun na smrad.

Njegov život više nikad neće biti gori.

Optimizam mu je ispunio dušu i radovao se svakom sunčanom danu, stablu, igri sjena, ružnom čovjeku.

Cijela ova procedura, though, nije mu ispunila dušu u potpunosti. Zapravo ni blizu.

I dalje je bio usamljeni vitez, tužni crni vitez , ali vitez koji je znao da gore ne može.

Da dragi moji, ja sam crni vitez (ovo san stavija zato jer uvik onaj koji u nečemu (knjizi, filmu) priča nečiju priču to kaže)

Tu lav, end nat tu bi lavd in ritrn, dec sik, dec kold di obsešn.

Und zo, veri veri sed.

12.10.2006. u 10:29 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.