30.06.2004., srijeda
Mrtav je ipak Nietzsche
Nit vodilja prethodnog teksta nije bila pružiti nedojebanim would be politolozima još materijala za drkanje, pošto prema mojem skromnom mišljenju "pa oni to rade jer imaju koristi od toga; Ja Ja ich Spritzen" i nije reakcija vrijedna izazivanja. Koristoljublje je koncept koji je i problematičnijim štićenicima škole za djecu s posebnim potrebama kristalno jasan. Kao što to doktor Phil uvijek voli reći "You wouldn't be doing it if you didn't get something back", as obzirom da je to problem koji se liječi samo težim drogama u redovitim intervalima ili metkom u čelo, nije posebno korisno kukati nad njim. Ono što je problem su stvari koje se zbog istog rade, jer priklao tebe neko zbog novčanika ili zato što mu se ne sviđa tvoja faca ti ćeš biti jednako mrtav, a to da mu je trebao novac se inače popularno zove racionalizacija, još ako se je prije toga uvjerio da si ti i tako samo ružan majmun pa je ok da te recne po vratiću jer tako i tako nisi čovjek kao on, dakle dehumanizacija o kojoj sam i pričao uz primjere, onda može i mirno spavati umjesto gnjaviti se "simptomima".
Eto ti još jedan primjer racionalizacije, to su samo simptomi. E pa ti simptomi su pravi problem, jer u stvarnom životu nije bitno što pričaš, misliš ili radiš već ono što napraviš. Zato kad uhvatiš malo vremena od tapšanja samog sebe po ramenu što si uspio shvatiti da je sve krenulo od toga da je amerika htjela proširiti svoj utjecaj na bliskom istoku probaj malo razmisliti o tome je li problematična ta ideja, ili sretstvo kojim je žele ostvariti.
Kad se već pravimo pametni i bavimo evolucijom, osnovni princip nije preživljavanje najačih, nego preživljavanje najprilagodljivijih a polički ekonomičar George W. Bush se ne može prilagoditi ni odjelu šivanom po mjeri, baš kao ni onaj koji mu je kupio izbore pa mu nakon toga gurnuo ruku u šupak i sada radi ovu lutkarsku pretstavu za mase. Masakriranje vlastite vrste ne može nikako biti opravdano zakonima evolucije s obzirom da dovodi do sužavanja genoma, a to eventualno može biti smatrano pozitivnim ako se selektivno uklanjaju mane, o čemu se ovdje ne radi. Tako da takav argument možeš eventualno potezati uz Hitlerovu Njemačku i neke starije hegemonije iako sumnjam da možeš dokazati opravdanost istog.
Prvi korak rješavnja svakog problema je shvaćanje da imaš problem. Zatim tek mogu slijediti eventualni koraci za rješavanje istog, a demistificiranje metoda za zamazivanje očiju masama nije loš početak u ovom slučaju. Što se tiče toga ko je kriv kolega Peter Appleton je to sročio bolje nego što bih ja mogao, pa mu prepuštam riječ.
The Responsibility
I am the man who gives the word,
If it should come, to use the Bomb.
I am the man who spreads the word
From him to them if it should come.
I am the man who gets the word
From him who spreads the word from him.
I am the man who drops the Bomb
If ordered by the one who's heard
From him who merely spreads the word
The first one gives if it should come.
I am the man who loads the Bomb
That he must drop should orders come
From him who gets the word passed on
By one who waits to hear from him.
I am the man who makes the Bomb
That he must load for him to drop
If told by one who gets the word
From one who passes it from him.
I am the man who fills the till,
Who pays the tax, who foots the bill
That guarantees the Bomb he makes
For him to load for him to drop
If orders come from one who gets
The word passed on to him by one
Who waits to hear it from the man
Who gives the word to use the Bomb.
I am the man behind it all;
I am the one responsible.
I tek kad to bude shvaćeno možemo govoriti o rješenju problema. Za sve one kojima engleski nije jača strana kratka sumacija koju je svojevremeno izveo izvjesni Đ. Balašević glasi krivi smo mi!
|
- 16:35 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
29.06.2004., utorak
Homo hominem lupus est
Razmahao je sa pomalo sa latinskim poslovicama, ali na kraju krajeva nisam ja bez veze dva iz istog konstantno imao. Jezik možda i jeste odavno mrtav osim među fakerima, ali neke od mudrosti izvornih govornika ostaju i te kako aktualne. Kad se već dotatknuh dehumanizacije u komentarima silnim da razradim malo mi'so. Omiljeno sretstvo diktatora, demagoga, popova, političara i svih onih kojima u obavljanju dnevnim aktivnostima mogu zasmetati gluposti poput savjesti ili zdravog razuma. Naime što se dešava kada se na putu ka višim ciljevima isprječe prepreke ljudske vrste? Iako je sasvim očito da cilj opravdava sretstvo ipak treba na neki način umiriti savjest masa. Kako su ljudska bića inače velikom većinom neosjetljiva preko čega gaze kad negdje žele stići, osim eventualno kad su u pitanju drugi ljudi,očito rješenje je zavedenima pokazati da se to njima samo učinilo da ima posla s ljudima, nakon čega otprilike pokazuju istu moralnu dilemu kao kod gnječenja komaraca.
Recept vrlo uspješno primjenjen naprimjer kod slavnog stvaranja USA kad je bilo dovoljno proglasiti starosjedioce divljacima i nevjernicima umjesto ljudi i nakon toga više nije bilo problema da se provede genocid na kontinentalnoj razini na čijim osnovama je nastao samozvani vođa slobodnog svijeta. Nakon toga je trebalo proglasiti afrikance crnčugama i eksploatacija jeftine robovske radne snage je mogla početi, politički protivnici nakon drugog svjetskog rata bili su označeni kao komunisti i bez grižnje savjesti pometeni pod tepih, bacanje atomske bombe na jap-ove je postao razlog za slavlje, dok je ubijanje dva miliona gook-ova par desetljeća kasnije ostao samo na žalost nedovršen posao. Čovjek se zapita da li je uzrok neslaganja sa holokaustom bila puka povreda ©copyright-a. 1994 Billa Clintona masakr osamsto tisuća ljudi tokom sto dana u Ruandi definitivno nije nimalo uznemirio pa se vjerovatno mirno upuštao u odnose koje on ne smatra seksualnim s prethodnicom Monice Lewinski, našavši poslje opravdanje za nedjelovanje u smrti 18 američkih vojnika nakon obaranja Black Hawka u na mirovnoj misiji u Somaliji, što je stvorilo nepogodnu političku klimu za slanje trupa u afriku, pardon nije znao što se dešava, eh ta CIA, zato danas nađe i oružje koje nepostoji. Četiri godine prije toga pola miliona vojnika je oslobađalo nesretni Kuvajt iz ralja okrutnog diktatora i bivšeg američkog piona na bliskom istoku Sadaama Huseina, dok su slike pobijenih iračana izazivale masovnu euforiju. Misija milosrđa za nesretni Kuvajtski narod protiv sotonističkog okupatora koji je i deset godina nakon toga služio kao izgovor za rješavanje vojnih viškova, dok je za sve to vrijeme za smrtnost iračke djece koja se brojala u desetcima postotaka cijeli svijet vrlo živo bolio kurac, jer to su na kraju krajeva ipak bili samo mali iračani.
Nacionalizam je to sve digao na višu razinu podjelom na nas i njih, pri čemu smo samo mi ljudi. Hrvatska je naravno kao napredna Europska zemlja i regionalni vođa, među prvima prihvatila svijetlu tradiciju koju dobrim dijelom čuva i danas. Tako je dovoljno nekog proglasiti pederom i ne zamarati se pojedinostima kao što su ljudska prava. Ili ciganom, židovom, srbinom...
|
- 21:16 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
28.06.2004., ponedjeljak
U svezi glede i pače
Uletio mi sinoć Svilan na tapetu u poluvremenu utakmice, i tako sjedim i divim se kako niko uključujući i aktualnog ministra kulture i "stručnjaka" za druga jezična područja ne zna prepoznati izraz za interpunkcijske znakove, samoglasnike i suglasnike na jeziku koji im se nastoji prodati pod materinji. Pa sad nije da me to previše iznenadilo. S obzirom da sam dovoljno stvar da spadam u generaciju koju je još uvijek barem u dijelu osnovnjaka kačio hrvatsko-srpski i pionirska marama. Ako je meni s 11-12 godina kad je krenulo ovo novokomponiranje jezika bilo jasno da sam prestar da mi neko prodaje muda za bubrege trebalo bi biti i starim konjima poput njih dvojice. To nažalost nije općenito bio slučaj ili vjerovatno ne bismo bili gdje jesmo. Još uvijek se jasno sjećam moje profesorice zemljopisa koja je valjda tada bila u petoj-šestoj dekadi života kako počinje sat sa pričom nova hrvatska riječ za helikopter, i taman kad pomislim da je konačno razvila smisao za humor, i vrijeme joj je bilo ona ozbiljna lica primjenjuje istu u daljnjim predavanjima kao poslušan đačić prvačić. Jebem ti ja takve intelektualce, onome ko je vidio unutrašnjost fakulteta od devedesetih naovamo je potpuno jasno da se bolest proširila i među one koji bi trebali odgajati buduću intelektualnu elitu, po "poslušničkom" principu, ovdje toliko popularnom, tj barem se nadam da ne bi neko išao nešto takvo raditi na svoju ruku.
I što sad na to sve reći. Pa za početak nije još ni najgori nedojebani majmun koji je kasno shvatio da se zajebao što je završio slavistiku, pa je kao životno djelo odlučio prodavati trkeljanja svoje babe pod novi književni jezik. Niti je čak najgora kreatura koja mu je omogućila ne samo da svoja sranja makne sa wc papira koji ih je još nekako uspjevao trpiti i stavi ih u tisak, već da ih i prodaje pod novi pravopis, računajući valjda na to kao još jedno sredstvo kročenja svijetlim Hitlerovim stopama buđenja nacionalne netrepeljivosti i mržnje. Najgori je narod koji je cijelu tu hrpu govana progutao tvrdeći još uz to cijelo vrijeme da je sladoled. Jer narod koji dopušta da im paralelno sa srceparajućim pričama o borbi za očuvanje hrvatskog jezika pod austrougarskom, bivši general pa makar bio i Titov proglasi književan jezik klinički mrtvim i zamijeni ga nečim što je valjda slušao na sele dok je bio mali, a sve pod geslom očuvanja nacionalnog identiteta ni ne zaslužuje ništa drugo nego službeni njemački! Barem od njega niko ne bi mogao raditi ovakvu sprdačinu.
Svim ameromrscima mogu reći da je Bush istina nepismena seljačina, ali barem nikome ne pada na pamet da njegove gafove kopira osim u humorističke svrhe, a kamoli ih postavlja na razinu standarda, što uz tipične stereotipe o spomenutoj naciji dovodi do zaključka da smo niže od dna. Ako nekom smeta stil izražavanja neka pogleda ovu kolekciju izraza namjenjenu stranim turistima koja sadrži i neke primjerke primjerenije ozbiljnosti tematike.
|
- 04:57 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
24.06.2004., četvrtak
U ime oca i sina i duha svetoga
Živimo u državi u kojoj nezavisna vlast djeluje prema direktivama izvana,
pa ne bi trebalo biti toliko šokantno što je podložna i direktivama iznutra,
da nisu izabrali tako loš izvor autoriteta. Prava smijurija koja je na crkvenu
inicijativu nastala od zakona o radu nedjeljom i nije toliko iznenađujuća od
strane tada aktualnog premijera koji je mogao napisati doktorsku dizertaciju
o povijanju kako vjetar puše a i sitnice poput ustava ga nisu nikad
zanimale, osim kada ih je mogao (zlo)upotrijebiti, ali to je tek početak.
Nakon što je takav zakon odbačen kao neustavan, rješenje naravno nije bacanje
istog u koš za smeće gdje mu je i mjesto nego se najavljuje donošenje daleko
općenitijeg zakona koji bi trebao biti ustavan po principu diskriminiranja svih
a ne samo nekih, što je u principu bilo ono što je crkva i tražila na prvom mjestu.
Naravno zaključivši u tipičnoj maniri da je narod glup, jer u krajnjem slučaju
zašto bi ih inače doveo na vlast Sanaderova vlada maskira odakle vjetar puše
pozivanjem na praksu neprežaljenih feudalnih vladara. Preostaje li nam
samo da čekamo koji će slijedeći ustupak biti učinjen onima kojima u svjetovnoj
republici nije mjesto u organima vlasti?
Postojalo je razdoblje u evropi kada tome nije bilo tako i kada je katolička
crkva a ne svjetovna vlast bila ta koja je vedrila i oblačila. Ono nije ostalo
zapamćeno kao doba morala, blagostanja ili kao zlatno doba. Ostalo je zabilježeno
pod vrlo znakovitim imenom; Mračno Doba!
Bilo je to doba u kojem su licimjeri uzeli sebi za pravo da tumače riječ božju
kako je njima odgovaralo krijući se iza latinske biblije i lažnog sjaja na
prijevaru stečenog zlata. Kada su u ime boga čiji je prvi kontakt sa osnivačem
nove religije bila zapovjed Ne Ubij pokrenuli križarske ratove
da oslobode grob uskrsnulog Krista. Kada su u ime boga koji je rekao da je na njemu
da sudi spaljivali one za koje su mislili da su prijetnja njihovoj strahovladi.
Kada su u ime boga koji je rekao Daj caru carevo, a bogu božje
htjeli prigrabiti i carevo i božje za sebe. Isusove riječi Lakše će deva proći
kroz ušicu igle, nego bogataš ući u kraljevstvo božje upotrebljavali su kao
frazu za izvlačenje bogatstva umirućih, uzimajući sebi za pravo da u ime božje
prodaju iskupljenje za koje je Isus umro na križu, dok crkva nije postala najveći
bogataš tog doba. One koji su se usudili skrenuti im pažnju na ono što u bibliji
piše proglašavali su hereticima i spaljivali na lomačama. Osnovana je inkvizicija
da radi farsu od suda božjega. Onima koji vjeruju u starozavjetnog boga ne bi trebalo
biti previše teško zaključiti za čije je to točno grijehe kuga bila kazna božija!
I dok je Gutenbergov tiskarski stroj i biblija na narodnom jeziku označila označila
početak kraja monopola katoličke crkve na riječ božju,a renesansa svela njen utjecaj na
razumniju mjeru, očigledno se nije ništa promijenilo u ambicijama iste. Kad se pojavilo
evanđelje za koje se pretpostavlja da ga je napisao sam Isus ono je proglašeno krivotvorenim
jer je reklo da bog nije u zgradama i knjigama nego u svima nama, a ni papu ništa nisu
smetale Hitlerove i Mussolinijeve nepodopštine prije šezdesetak godina da s njima sklopi
sporazum koji je osiguravao nezavisnost vatikana. Stoga će nam svima itekako biti
potrebna milost božja ako ikada bude obnovljen "moralni autoritet" katoličke crkve
što se toliko zaziva od strane onih vjernika koji misle da misle, i brkaju riječ
šarlatana sa riječju božjom!
|
- 17:23 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
22.06.2004., utorak
Dan poslje jučer
Eto desilo se i nezamislivo, Engleska je nakantala Hrvatsku i izazvala još jedan od vrlo popularnih
obrata retorike za 180 stupnjeva. Fascinantno je bilo slušati Barića kako mijenja priču na
"zar ste vi ozbiljno očekivali da ćemo pored Engleske i Francuske biti drugi", ali definitivno
najbistrija izjava se dala svesti sa "mi možemo pobijediti s drugim akterima na terenu".
Ako je to zbilja tako onda je jedino šteta što se na izborničkom mjestu nije našao neko ko bi
ih zaista i stavio na teren. Što takav rasplet zaista mijenja za nekoga ko se može podičiti
dvoznamenkastim IQ-om? Pa za većinu ne previše, politička elita koja se žrtvovala trošeći
novac poreznih obveznika da ode na nogometnu utakmicu u Portugal
istina ima još jedno sredstvo manje za mazanje očiju masama, ali mi ih nekako i nije previše žao,
lokalni huligani su izgubili nešto što se očigledno smatra
legitimnim razlogom divljaštva u ovoj srednjeeuropskoj zemlji na brdovitom balkanu a bircevi
nešto prometa nakupljenog na račun prikazivanja utakmica. Ženski dio populacije će vjerovatno
odahnuti pod uvjetom naravno da nisu one te koje su platile ceh poraza u ovoj našoj progresivnoj,
modernoj i otvorenoj zemljici.
Do kuda može dovosti nogometno ludilo ilustrira dobro i činjenica da ove godine niko nije našao
vremena bacati suzavac na nedavno održanu povorku Zagreb Pride.
Pametno su to dečki i cure istempirali prije posljednje utakmice. Fascinantno je također vidjeti i
omjer policija sudionici 1:1 na slikama
s mjesta događaja koji je očigledno neophodan za demokratsko izražavanje mišljenja koja
nisu po ukusu crkve i desnice junačke. I dok na kanalu A u obližnjoj nam popularno pljuvanoj
deželi možemo odnedavno opet pratiti izvrsni
Queer as folk, ovdje se programi te tematike svode na obećavanja muka paklenskih od strane vjerskih autoriteta,
kojima je većina Europe kojoj težimo tamo negdje nedavno u doba renesanse ipak skinula titulu
majke mudrosti, ali što oni znaju. Niko nije našao za shodno spomenuti svećenike i dječje guze u istoj rečenici.
Valjda se smatralo neukusno? Na kraju krajeva gdje bi stigli kada bi samo oni bez grijeha bacali kamenje?
|
- 20:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
20.06.2004., nedjelja
It ain't terrorism if it's state sponsored
Kako je lepo biti glup pjevao je iz moje perspektive sada već davnih dana
Bora Đorđević. Dobar dio tzv. političke elite ove naše kuglice zemaljske
bi očigledno najviše volio da se svi mi složimo s njime. Tako nas svakodnevno sa propagandnih
hot spotova zasipaju terorističkim činovima arapskih ekstremista, dok niko ne nalazi shodno
tako nazvati akcije vlada koje se tituliraju leaders of the free world.
Kada je svojevremeno George W. Bush naredio bombardiranje restorana u centru Bagdada,
jer se u njemu tobože nalazio Sadam Husein, nikom nije čak ni palo napamet da se zapita
koliko se civila nalazilo u restoranu pored fantomskog Sadama koji je valjda naknadno
uskrsnuo u Suni trokutu. Kada američki vojnici pucaju u gomilu prosvjednika to se smatra
legitimnim sretstvom kontrole masa u slobodi i demokraciji koju im donose. Bombardiranje
svatova koji su navodno pucali u zrak i tako očigledno ugrozili avione koji lete na par kilometara
visine vatrom iz AK-47 je odmjeren odgovor, a bombardiranje stambenih kompleksa
popularno u doba Busha starijeg a honest mistake. Stoga ne daj bože da bi se
američki "oslobodioci" našli pod juristikcijom UN-ovog suda za ratne zločine
Važno je očigledno zvati se Joe, ili mu barem biti frend kao što nešto zapadnije u
Izraelu dokazuje ratni zločinac aka. premijer Ariel Sharon. Radna teza je očigledno da je
vezivanje bombe na čovjeka terorizam, dok je posve u redu uništavati civilne ciljeve
Hellfire-om ispaljenim iz apache-a, GBU-om bačenim iz f-16 ili tražiti ljude i oružje
bagerima i merkavama po izbjegličkim kampovima koji su nekim čudom nastali na palestinskim
teritorijama od kada su pod okupacijom pravednika među narodima. U krajnjem slučaju nisu
palestinci krivi sto i njih nisu naoražavali amerikanci zadnjih pola stoljeća, pa da mogu ubijati
civilizirano pritiskom na gumbić poput izraelaca. Izgleda da zloglasni varšavski geto iz drugog
svjetskog rata ipak nije bio tako loš, čim je Sharon odlučio zatvoriti palestince u napuhanu varijantu
istog. Ima li koji razlog što se neko bunio kad je Hitler provodio takvu politiku, osim što je takva
Njemačka bila protiv američkih interesa? Ako ništa drugo palestinci mogu mirno spavati znajući
da je Sharon već Sabra-om i Shatila-om dokazao da se nemaju čega bojati u okruženju njegovih
snaga
|
- 17:29 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
19.06.2004., subota
Don't you cry tonight
Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you
And don't you know
Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you
Tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had... baby
And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
And please remember that I never lied
And please remember
How I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby
And don't you cry tonight
An don't you cry tonight
An don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight
|
- 15:55 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
18.06.2004., petak
Democracy my ass
Fasciniraju me te bajke o demokraciji,koje se serviraju i na ovim
područjima zadnjih dekadu i pol. Iako stoji činjenica da je Hravatska
zemlja u kojoj se broj ljudi bez osnovne škole broji desetcima postotaka
ukupne populacije,oni koji se ne ubrajaju u tu statistiku su još u toj
ustanovi čuli da je demokracija kao društveno uređenje postojala tek
u nekim od grčkih polisa u antičko doba. Za razliku od ove konstrukcije
koja se pod tim časnim imenom danas vrlo uspješno prodaje,ako nikako
drugačije,a onda sankcijama i bombarderima,sve po slobodnoj volji
ciljanih žrtava, u vladavini naroda nije postojala delegacija suvereniteta.
Odluke su donošene na agori glasanjem svih
punopravnih građana. Nikakvi sabori, premijeri ,ministri i slični
profesionalni paraziti nisu sebi mogli uzimati za pravo govoriti u ime
naroda samo na osnovu činjenice da su uspjeli zajebati 25% birača
da glasaju za njih jednom prilikom. Svaka odluka donosila se
isključivo većinom onih u čije ime je provođena.
Republički model koji se danas prodaje za demokraciju po dobro
poznatom modelu Muda za bubrege je rimska izmišljotina
nastala također prije nove ere,u kojoj su tokom najvećeg dijela
postojanja republike,a kasnije i carstva birali tobožnji predstavnici
naroda u senat i kao konzuli, da bi potom legitimno
provodili politiku trijumvirata ili careva u ime naroda.
I dok definitivno stoji tvrdnja da se u rimsko doba nije mogla
organizirati demokracija na razini 200 milijunskog carstva, takva
tvrdnja definitivno ne stoji danas u doba interneta. Kad se uzme u
obzir da se troškovi svakih izbora mjere u milijunima, a reklamnih
kampanja i u većim iznosima, te da se samo zastupnici u saboru
plaćaju recimo u prosjeku deset tisuća kuna mjesečno plus:
sasvim je očigledno da bi postavljanje i održavanje sistema koji bi
omogućavao direktno glasanje svih građana o odlukama koje se
sada donose u njihovo ime, bilo i više nego pokriveno
tim izdatcima. Troškovi referenduma su danas tako i tako samo
mazanje očiju onima koji ne razmišljaju dalje od papirnatih listića i
ljudskog prebrojavanja za namještanje rezultata.Jedina mana takve
digitalne demokracije se sastoji u slijedećem;
Ko bi natjerao narod da donosi odluke mu se danas nameću
donesene u njegovo ime, a koje posve sigurno
nisu rezultat demokratske volje istoga?
|
- 19:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
16.06.2004., srijeda
Kruha i igara
Još su stari rimljani otkrili da su te dvije stvari povezane zajedno najefikasnije sredstvo zaglupljivanja
masa.Kako povijest unatoč svemu očigledno ipak nije učiteljica života trenutačni režim ne pokazuje
nista veće razumijevanje za prvi dio recepta nego svojevremeno Marie Antoinette. Ono što tezu nadalje potkrepljuje je činjenica da nikad i nije,a unatoč tome opet žari i pali prostorima lijepe nam
naše. Koncentriranje na igre očigledno ima prioritet iako ponešto gubi na efikasnosti degradacijom istih. Tako sada imamo ribolovno ekološku zonu, minus tri hrvatska generala manje izručena tribunalu za ratne zlocine u Haagu u posljednjih par mjeseci nego 4 godine prije toga, manji PDV, vraćene pokradene mirovine umirovljenicima, zadržanu razinu zdravstvenog osiguranje neukidanjem dopunskog osiguranja (pa što ti penzioneri u mnogim slučajevima dobijaju i preko tisuću kuna mjesečno,imaju ljudi,nek troše)i sve to u par mjeseci. I dok takvo držanje programa u zemljama koje se diče nazivom demokratske traži postupke koji se odazivaju na ime "izglasavanje nepovjerenja vladi" i "prijevremeni izbori", ovdje se prihvaća demagogija pod raznim nazivom sad vam je kasno da se kajete pričekajte
četiri godine pa ćemo vam lagati u lice još malo. Sabor koji bi trebao inicirati takve promjene je ovdje
tako i tako samo u funkciji popunjavanja stolica za tv prijenose, i dizanja ručica u po stranačkoj direktivi u datom trenutku. Naravno ako nemaju pametnijeg posla kao npr podržavanje kulture gledanjem najnovijih privatnih autorskih djela poznatih estradnih umjetnica. Svakome ko je gledao
"Smiješnu stranu povijesti" jasno je da je najveća razlika između rimskog senata iz spomenutog filma
i hrvatskog sabora u tome što je ovo prvo komedija a drugo tragedija. Nadam se samo da će i hrvatskim ribarima dok izvode eventualne zimske blokade koje će zasigurno uroditi plodom,sve to biti
jednako smiješno kao HDZ-ovim zastupnicima koje su sami izabrali.
|
- 23:34 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
15.06.2004., utorak
Iznenađenje očitim
Na sveopće iznenađenje najjača reprenzetacija svijeta,svemira i bliže okolice,opet igra neznatno ispod
očekivanja.Možda uzroke treba potražiti u nedostatku napadača,tako da od njih nije mogao biti sastavljen ni cijeli vezni red,a kamoli i obrambeni.Kao što je Mornar inače u slobodno vrijeme očigledno
instruktor ronjenja dokazao,oni su idealan izbor za npr krilne pozicije,nabacivanje im istina nije jača strana,ali to za krilnog nije ni bitno,kao što je Mikić već dokazao u dinamu,dodavanje po zemlji do
najbližeg obrambenog igrača je idealno kad se otvori prostor s boka.Rašireno uvjerenje da je u takvoj situaciji bolje poslati visoku loptu na glavu svojeg igrača je prema tome samo zabluda neupućenih
masa.Članak je mogao biti naslovljen i "Sudac napada ponovno",nakon što je ovaj protivnički igrač
uvijek najzaslužniji za svaki loš rezultat "vatrenih" imao obraza dijeliti žute kartone za očita simuliranja
i isključiti Švicarskog igrača za sumjivi faul tek cca 45 minuta prije kraja utakmice.Kada se svemu tomu
doda da je UEFA postavila očito prenizak gol na Švicarskoj strani,nije ni čudo da je rezultat takav kakav je unatoč brojnim silovitim udarcima oko protivničkog gola sa svih razdaljina i pozicija.
Miroslav Blažević ja unatoč gore iznesenim činjenicama ipak našao shodnim insinuirati da je došlo
do pogrešaka kod vođenja momčadi,zaboravljajući pritom da je i on imao i lošijih rezultata s boljom
ekipom.Činjenica da je ovu reprezentaciju dobrim dijelom izrodilo nedonošče koje se odaziva na ime HNL nema ništa s neznatno slabijom predstavom nego što ju je svojevremeno davala nekadašnja krema omražene Jugoslavenske lige.Glavno da se je izbjegla klopka nove regionalne lige,za koju su košarkaši i tako već dokazali da ne donosi gotovo nikakav napredak u kvaliteti igre.U međuvremenu se
možemo tješiti činjenicom da slijede dva bitno lakša protivnika,a i "sintagma moralni pobjednik" se nije već neko vrijeme upotrebljavala pa se možda možemo radovati oživljavanju iste u nastupajućim danima.Iz svega gore navedenog je potpuno jasno da su zlobnje tvrdnje kako je dosad prikazano samo nastavak posljednjeg evropskog i svjetskog prvenstva potpuno neutemeljene i da je Hrvatska
reprezentacija još uvijek siguran osvajač prvog mjesta.
|
- 04:55 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|