Razmahao je sa pomalo sa latinskim poslovicama, ali na kraju krajeva nisam ja bez veze dva iz istog konstantno imao. Jezik možda i jeste odavno mrtav osim među fakerima, ali neke od mudrosti izvornih govornika ostaju i te kako aktualne. Kad se već dotatknuh dehumanizacije u komentarima silnim da razradim malo mi'so. Omiljeno sretstvo diktatora, demagoga, popova, političara i svih onih kojima u obavljanju dnevnim aktivnostima mogu zasmetati gluposti poput savjesti ili zdravog razuma. Naime što se dešava kada se na putu ka višim ciljevima isprječe prepreke ljudske vrste? Iako je sasvim očito da cilj opravdava sretstvo ipak treba na neki način umiriti savjest masa. Kako su ljudska bića inače velikom većinom neosjetljiva preko čega gaze kad negdje žele stići, osim eventualno kad su u pitanju drugi ljudi,očito rješenje je zavedenima pokazati da se to njima samo učinilo da ima posla s ljudima, nakon čega otprilike pokazuju istu moralnu dilemu kao kod gnječenja komaraca.
Recept vrlo uspješno primjenjen naprimjer kod slavnog stvaranja USA kad je bilo dovoljno proglasiti starosjedioce divljacima i nevjernicima umjesto ljudi i nakon toga više nije bilo problema da se provede genocid na kontinentalnoj razini na čijim osnovama je nastao samozvani vođa slobodnog svijeta. Nakon toga je trebalo proglasiti afrikance crnčugama i eksploatacija jeftine robovske radne snage je mogla početi, politički protivnici nakon drugog svjetskog rata bili su označeni kao komunisti i bez grižnje savjesti pometeni pod tepih, bacanje atomske bombe na jap-ove je postao razlog za slavlje, dok je ubijanje dva miliona gook-ova par desetljeća kasnije ostao samo na žalost nedovršen posao. Čovjek se zapita da li je uzrok neslaganja sa holokaustom bila puka povreda ©copyright-a. 1994 Billa Clintona masakr osamsto tisuća ljudi tokom sto dana u Ruandi definitivno nije nimalo uznemirio pa se vjerovatno mirno upuštao u odnose koje on ne smatra seksualnim s prethodnicom Monice Lewinski, našavši poslje opravdanje za nedjelovanje u smrti 18 američkih vojnika nakon obaranja Black Hawka u na mirovnoj misiji u Somaliji, što je stvorilo nepogodnu političku klimu za slanje trupa u afriku, pardon nije znao što se dešava, eh ta CIA, zato danas nađe i oružje koje nepostoji. Četiri godine prije toga pola miliona vojnika je oslobađalo nesretni Kuvajt iz ralja okrutnog diktatora i bivšeg američkog piona na bliskom istoku Sadaama Huseina, dok su slike pobijenih iračana izazivale masovnu euforiju. Misija milosrđa za nesretni Kuvajtski narod protiv sotonističkog okupatora koji je i deset godina nakon toga služio kao izgovor za rješavanje vojnih viškova, dok je za sve to vrijeme za smrtnost iračke djece koja se brojala u desetcima postotaka cijeli svijet vrlo živo bolio kurac, jer to su na kraju krajeva ipak bili samo mali iračani.
Nacionalizam je to sve digao na višu razinu podjelom na nas i njih, pri čemu smo samo mi ljudi. Hrvatska je naravno kao napredna Europska zemlja i regionalni vođa, među prvima prihvatila svijetlu tradiciju koju dobrim dijelom čuva i danas. Tako je dovoljno nekog proglasiti pederom i ne zamarati se pojedinostima kao što su ljudska prava. Ili ciganom, židovom, srbinom...
Post je objavljen 29.06.2004. u 21:16 sati.