Fasciniraju me te bajke o demokraciji,koje se serviraju i na ovim
područjima zadnjih dekadu i pol. Iako stoji činjenica da je Hravatska
zemlja u kojoj se broj ljudi bez osnovne škole broji desetcima postotaka
ukupne populacije,oni koji se ne ubrajaju u tu statistiku su još u toj
ustanovi čuli da je demokracija kao društveno uređenje postojala tek
u nekim od grčkih polisa u antičko doba. Za razliku od ove konstrukcije
koja se pod tim časnim imenom danas vrlo uspješno prodaje,ako nikako
drugačije,a onda sankcijama i bombarderima,sve po slobodnoj volji
ciljanih žrtava, u vladavini naroda nije postojala delegacija suvereniteta.
Odluke su donošene na agori glasanjem svih
punopravnih građana. Nikakvi sabori, premijeri ,ministri i slični
profesionalni paraziti nisu sebi mogli uzimati za pravo govoriti u ime
naroda samo na osnovu činjenice da su uspjeli zajebati 25% birača
da glasaju za njih jednom prilikom. Svaka odluka donosila se
isključivo većinom onih u čije ime je provođena.
Republički model koji se danas prodaje za demokraciju po dobro
poznatom modelu Muda za bubrege je rimska izmišljotina
nastala također prije nove ere,u kojoj su tokom najvećeg dijela
postojanja republike,a kasnije i carstva birali tobožnji predstavnici
naroda u senat i kao konzuli, da bi potom legitimno
provodili politiku trijumvirata ili careva u ime naroda.
I dok definitivno stoji tvrdnja da se u rimsko doba nije mogla
organizirati demokracija na razini 200 milijunskog carstva, takva
tvrdnja definitivno ne stoji danas u doba interneta. Kad se uzme u
obzir da se troškovi svakih izbora mjere u milijunima, a reklamnih
kampanja i u većim iznosima, te da se samo zastupnici u saboru
plaćaju recimo u prosjeku deset tisuća kuna mjesečno plus:
sasvim je očigledno da bi postavljanje i održavanje sistema koji bi
omogućavao direktno glasanje svih građana o odlukama koje se
sada donose u njihovo ime, bilo i više nego pokriveno
tim izdatcima. Troškovi referenduma su danas tako i tako samo
mazanje očiju onima koji ne razmišljaju dalje od papirnatih listića i
ljudskog prebrojavanja za namještanje rezultata.Jedina mana takve
digitalne demokracije se sastoji u slijedećem;
Ko bi natjerao narod da donosi odluke mu se danas nameću
donesene u njegovo ime, a koje posve sigurno
nisu rezultat demokratske volje istoga?
|