|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O onome sto mi padne na pamet!
Uvijek nekakva filozofiranja i pametovanja. Pa ako hoces citaj...
Jer ja sam samo ja!
Malo o meni....
Zovem se Ivana.
Imam 16 godina. Idem u drugi razred opće gimnazije u Puli.
Zovu me Maslačak, Joka, Ivančica, Ive, Ivka... Svako kako zeli....
Hmmmm.... sta jos...
Ako nekog ovo sve živcira samo neka ostavi na miru. Hvala.
Ne mogu ponekad napraviti granicu izmedu mojih mana i vrlina, sve moje osobine ponekad mogu gledati s dobre a ponekad s lose. Pa evo nesto o meni…
-temperamentna-mozda ponekad i previse; ljudi to cesto ne vole kod mene, a ni ja sama to ne volim; precesto mijenjam raspolozenje
-nepredvidljiva-Kasa kaze da ni nakon skoro godinu dana, koliko se poznajemo, ne moze predvidjeti moju reakciju na neke stvari.
-ne volim sebe-moze se reci i puna kompleksa ponekad i uz to ide i to da ne voli kad me ljudi uvjeravaju da moram voljeti sebe jer ja to ne znam i ne mogu
-ambiciozna-u mojoj je glavi toliko želja i ciljeva. Nadam se da ce svi jednom biti i ostvareni.
-uporna
-perfekcionist
-volim nova iskustva
-veoma otvorena i ponekad previse iskrena
-lako se naljutim i previse se zivciram ponekad zbog stvari zbog kojih ne bih trebala
-previse osjecajna-svi to znaju. Oduvijek se lako rasplacem, ponekad zbog sebe, ponekad zbog drugih
Ali ja uvijek volim:
-prijatelje
-svoj razred
-svoju obitelj
-prirodu, svjez zrak
-ljeto i more
-crtanje
-smijeh
-kriminalisticke serije(obozavam ih)
-Internet, msn i blog
- knjige(koliko stignem citam, uglavnom je ljeto zaduzeno za slobodan odabir knjiga)
-razmisljati, mastati...
-snove
-sladoled
-glazbu
-spavati
Zašto me gazite?
Zašto me ne volite?
Zašto me lažete i ubijate?
Samo su ostali jos samo
istrošeni zvuci praznh pjesama
I ona svjetiljka kraj mog kreveta.
Kad se i ona ugase,
sa mnom ostaje tama,
tuga i bol...
Vladaju mnome.
Ja sam samo još jedna
pregažena osoba.
Čujem još samo vlastiti krik
duboko i daleko.
Gdje sam pogrijesila?
Pokažite mi puteve kojimamoram hodati
I ljude koji ce me voditi...
Otvorite moje oči,
ja ne vidim...
Latinska poslovica
"Živi kako možeš, kad ne možeš onako kako hoćeš."
Lenon
"Život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život."
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
(Sri Chinmoy)"
Super blog jedne anonimne
Lill angel
Lill Maya
Moja sestra, luda za povijescu i Egiptom
Bexa
Nana
Pesimist do kraja
Duo skovacera
Lill Maya i MalaManu
Tonka
Dula
/Sestra moja mila draga! =))))))
George Bernard Shaw
Onaj tko može, taj i čini.
Onaj tko ne može, taj podučava.
Onaj tko ne može ni raditi niti poučavati, on postaje savjetnik.
Onaj tko ne može ništa od svega toga, postaje ravnatelj ...
Dostojevski
"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao."
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?
Stendal
"Ništa nije samo po sebi dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo."
Pjesma koju jako volim...
Rijeci su istinite...Prelijepa je
Dear Mr. President,
Come take a walk with me.
Let's pretend we're just two people and
You're not better than me.
I'd like to ask you some questions if we can speak honestly.
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye
And tell me why
Dear Mr. President,
Were you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
How can you say
No child is left behind?
We're not dumb and we're not blind.
They're all sitting in your cells
While you pave the road to hell.
What kind of father would take his own daughter's rights away?
And what kind of father might hate his own daughter if she were gay?
I can only imagine what the first lady has to say
You've come a long way from whiskey and cocaine.
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye?
Let me tell you 'bout hard work
Minimum wage with a baby on the way
Let me tell you 'bout hard work
Rebuilding your house after the bombs took them away
Let me tell you 'bout hard work
Building a bed out of a cardboard box
Let me tell you 'bout hard work
Hard work
Hard work
You don't know nothing 'bout hard work
Hard work
Hard work
Oh
How do you sleep at night?
How do you walk with your head held high?
Dear Mr. President,
You'd never take a walk with me.
Would you?
Helouuu!! Jao pozdrav svima! A ne da mi se pisat nis... evo ja radim i usput uzivam u ljetu. Vidim da se vama ne da komentirat...
Vec sam objavila molitvu Majke Tereze evo i njezine himne zivota...
Život je prilika - iskusi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - učini ga stvarnim
Život je izazov - suoči se s njim
Život je zadatak - izvršavaj ga
Život je igra - igraj se
Život je dragocjen - njeguj ga
Život je bogatstvo - čuvaj ga
Život je ljubav - uživaj je
Život je tajna - pronikni je
Život je obećanje - ispuni ga
Život je tuga - nadiđi je
Život je himna - pjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac
Život je avantura - usudi se
Život je sreća - zasluži je
Život je život - brani ga
Ljudi ovo je prelijepo i prepametno... razmislite... i ravnajte se po tome!
Dobar dan! A ljudi ja već zadnjih bogznakoliko postova pišem kako je skoro gotova škola, ali sad je stvarno GOTOVO!
Yo, ljudi, gotov je prvi razred gimnazije. Došlo ljeto! Prvi dan ljeta je!
Dobro da se sad malo posvetim i naslovu! Ne očekujte da ću iznijeti previše pametnih razmišljanja… Prije 10 mjeseci krenula ja u gimnaziju, prvi razred i sad je već gotovo. Znam, svi govore da je brzo prošla ova školska godina, ali treba i razmisliti što smo sve u njoj napravili, naučili, postigli… A sjetim se početka… cijeli mi je razred bio bezveze i bilo mi je i pomalo žao što sam upisala tu školu, ali sad… ma presretna sam. Upoznala sam puno novih ljudi; svi su različiti, neki su se i mijenjali, neki su ostali uvijek isti. Puno dragih ljudi s kojima sam postala jako dobra prijateljica . Sad zadnjih dana škole srela sam ekipu iz osnovne…pa i pričali smo… na kraju osmog razreda mislili smo kako ćemo si svi faliti… a sad … sjetimo se jedni drugih, ali ništa više… mislim, život ide dalje… naravno da NEĆEMO zauvijek ostati u osnovnoj školi.
A ja?? Što sa mnom? Nemam pojma… Najbolje je kad te netko drugi opisuje…kakva sam ja? Koliko sam drugačija? Mislim da sam ostala ista… više-manje… ali prečesto u posljednje vrijeme razmišljam da se moram promijeniti. Ma ne da mi se to objašnjavati.
Ma ne valja mi post….mislila sam da ću imati malo više pametnih riječi… A svejedno!
Sad da vam kažem neke planove za ljeto… znači, radit ću u nekom restoranu u Rovinju. E, a tamo će raditi i David, moja bratić, i onda ćemo iznajmit nekakvu sobu tako da-cijelo ljeto smo u Rovinju! A da vi znate kako sam ja sretna zbog toga… Nema me cijelo ljeto doma! I tako…počinjem raditi najvjerojatnije 1.7. pa do kraja osmog. A šta da doma radim? Ovako ću zaraditi i uostalom imat ću i ovako vremena uživat u ljetu.
Ajd svih!!
Uživajte u ljetu!
Helouuu ljudovi! E ja kao idem pisat nest zato sto mi je dosadno i želim da se i vi dosađujete dok čitate post! A trebala bih napisat nešto pametno, nisam već dugo filozofirala. A da kad malo razmislim ima stvari o kojima bih mogla pisat i pravit se pametna. Ma neeeeee, ne da mi se…
Otupila sam malo ove dane…ama baš niš ne radim. Mislim u školi odgovaraju na svakom satu oni koji moraju da dignu ocjenu ili da prođu razred a ono tapija. Zahvaljujem Bogu što nisam jedna od njih, a dobro i zahvaljujem sebi što sam lijepo(koliko je to moguće) učila tijekom cijele godine.
A ljeto! Ljeto! Ljudi moji…gotova škola još malo! Mila majkoooo! Gotovo! Dva i po mjeseca nema ovih uffffffff profesora! A dobro priznajem falit će mi ekipa iz razreda. Ma ono… šta da vam kažem… ti su ljudi moj spas u onoj školi. Imam zakon razred. Dobro ima manjih bolesnika, ali sve 5. A sjetim se ja osnovne, ali ipak mi je tu ljepše. Srednja je srednja. Ne? … =)
Joj i ja znam zajebat stvari! Onako u svom životu mislim! Stvarno moram počet držat jezik za zubima. Onako, svi kažu da je dobro ne imat dlake na jeziku, ali, joj, ja zbog toga samo stradam. I još takva kakva sam. Glupi ponos, glupa Ivana! Ma ono imam ja svoje filmove u glavi. I tako rješavam ja sve sama, ne dam da nitko utječe na moju odluku, ne dam da mi nitko pomaže, ne dopuštam nikome da mi objasni da nije tako kako ja mislim, ne dam da me razuvjere… i šta onda… ma da! Ivana je zajebala sve, a najviše SEBE. E glupe li pameti!! Da, NEKI ljudi me smatraju pametnom, ma vraga jesam! Toliko jebenih pogrešaka sam napravila. Ma nisam sad u nekom bedu zbog toga… ali ipak mi je bitno i ponekad još razmišljam o tome.
E da molim vas obratite pozornost na box… tamo sa strane dodala sam neki tekst…kao o sebi tako nešt…
Vidite… potrudila sam se čak pisat sa č, š, ć, đ, ž što inače ne radim. Imate materijala za komentiranje pa bih vas molila već kad ste tu da me pozdravite.
Za kraj jedna izrekica
Istinska ljubav obuzim cijelu dušu,a prestaje istom sa smrću
E nadam se da ce ovo biti zanimljiv post... Ne zelim trenutn govoriti o svemu sto mi se dogada pa evo.... napisat cu neke izreke, aforizme...
Učiniti novi korak,izgovoriti novu riječ-to je nešto čega se čovjek najviše plaši.
Volim onoga koji živi da bi spoznavao.
Don` t cry because it came to an end. Smile because it happend.
Čovjek je pali Bog koji se sjeća neba.
Nije vrijedno živjeti ako nisi svjestan da živiš
I sreca se umori kad nekoga dugo nosi na ledjima.
Ima istina u koje nije dobro vjerovati.
Jedni sute, nemaju sto da kazu, a drugi nemaju kome da kazu.
Kad bi se pameti prodavale, opet bi svako kupio svoju.
Kad kujes svoju srecu, ne udaraj bliznje
po prstima.
Kad smo sretni uvjek smo dobri, ali kada smo dobri, nismo uvjek sretni.
Ovo jos nije kraj. Nije cak ni pocetak kraja. Ali je mozda kraj pocetka.
Bolje je i samo jednu svijeću zapaliti,
nego stalno proklinjati mrak.
Uh, pocela sam nesto cesto pisati postove. A sta cete… nemam pametnijeg posla.
Sad opet onako sve pomalo…
Najprije nesto onako o meni… e sad… pozitivna energija, pozitivne misli i sve pozitivno je u meni. Ma zamislite… ovo je moj horoskop za danas: Uživate u svim aspektima života. Rekli ste otvoreno 'ne' depresiji i problemima. Za sada ste ih potisnuli u drugi plan, što ne znači da vas oni neće dočekati. Ne razmišljajte o njima, već se okrenite ugodnijim sadržajima. Poslovni uspjeh u kombinaciji s emotivnim zadovoljstvom čini vas raspoloženima. E, ovo vam sve opisuje… da ne filozofiram ja, ovo savrseno opisuje sve… sve je tocno. Mislim, pa ja shvacam da ono sto bi me inace povrijedilo ili rastuzilo, danas mi je tako svejedno. Jednostavno se ne sekiram. A nekad je lijepo prozivljavati i takve faze!
E zelim vam napisati jedan nazovimo to sastav… svida mi se, a do sad se skrivao u mojoj biljeznici, pa evo…
…Imam pravo na osjecaje…
Ako sam ja lose zato sto mislim da trenutno u mom zivotu nemam razloga biti sretna, ti to moras postovati. Ili, da pojednostavnim: ako sam u klincu, dopusti mi da budem. JER IMAM PRAVO NA OSJECAJE. O tome vrijedi razmisljati. Ne volim kad mi nesto pocne prigovarati zato sto sam lose volje, stalno zivcana sta vec ne. To je ono sto mrzim. Ako se ti osjescas sretno i ako je tvoja slika svijeta ruzicasta to ne znaci da je svakome. Ne mogu svi dijeliti srecu s tobom. Sta sad? Ti si u nekom svom filmu u kojem je sve na granici savrsenstva(btw. nikad je nece prijeci jer nista i nitko nije savrsen). E pa da znas da ja u tvoj film ne pripadam. Ja vodim svoju dramu i dopusti mi da je reziram do kraja.
Ja imam pravo na suze i na osmjeh. Zasto mi branis izraziti svoje osjecaje? Ako ja pisem o mojoj depresiji, onda se stavrno tako osjecam. Od tebe ne trazim da me razumijes, samo mi dopusti da izrazim svoje osjecaje. Zasto bi sve moralo biti bijelo? Ne moze. Razumijes da ne moze...Molim te dozvoli mi da placem ako mi se place.
Jednom ce i tebi biti lose, onako, losa faza... jednom ces i ti skinuti te ruzicaste naocale s nosa i pogledati svijet. On nece biti kao u tvojim mislima, kao u tvojim snovima i bajkama. Svijet ce biti svijet. Svijet s brigama. Uvijek ce zivjeti i sve ono dobro, ali ces jednostavno u sebi vidjeti samo ono zlo… jer i to je dopusteno….
Evo nadam se da vam se post svida. U nekakvom je kontrastu cijeli post. Kazem… kod mene je sad sve ok, ali eto malo razmisljanja nikad ne smeta…
