|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O onome sto mi padne na pamet!
Uvijek nekakva filozofiranja i pametovanja. Pa ako hoces citaj...
Jer ja sam samo ja!
Malo o meni....
Zovem se Ivana.
Imam 16 godina. Idem u drugi razred opće gimnazije u Puli.
Zovu me Maslačak, Joka, Ivančica, Ive, Ivka... Svako kako zeli....
Hmmmm.... sta jos...
Ako nekog ovo sve živcira samo neka ostavi na miru. Hvala.
Ne mogu ponekad napraviti granicu izmedu mojih mana i vrlina, sve moje osobine ponekad mogu gledati s dobre a ponekad s lose. Pa evo nesto o meni…
-temperamentna-mozda ponekad i previse; ljudi to cesto ne vole kod mene, a ni ja sama to ne volim; precesto mijenjam raspolozenje
-nepredvidljiva-Kasa kaze da ni nakon skoro godinu dana, koliko se poznajemo, ne moze predvidjeti moju reakciju na neke stvari.
-ne volim sebe-moze se reci i puna kompleksa ponekad i uz to ide i to da ne voli kad me ljudi uvjeravaju da moram voljeti sebe jer ja to ne znam i ne mogu
-ambiciozna-u mojoj je glavi toliko želja i ciljeva. Nadam se da ce svi jednom biti i ostvareni.
-uporna
-perfekcionist
-volim nova iskustva
-veoma otvorena i ponekad previse iskrena
-lako se naljutim i previse se zivciram ponekad zbog stvari zbog kojih ne bih trebala
-previse osjecajna-svi to znaju. Oduvijek se lako rasplacem, ponekad zbog sebe, ponekad zbog drugih
Ali ja uvijek volim:
-prijatelje
-svoj razred
-svoju obitelj
-prirodu, svjez zrak
-ljeto i more
-crtanje
-smijeh
-kriminalisticke serije(obozavam ih)
-Internet, msn i blog
- knjige(koliko stignem citam, uglavnom je ljeto zaduzeno za slobodan odabir knjiga)
-razmisljati, mastati...
-snove
-sladoled
-glazbu
-spavati
Zašto me gazite?
Zašto me ne volite?
Zašto me lažete i ubijate?
Samo su ostali jos samo
istrošeni zvuci praznh pjesama
I ona svjetiljka kraj mog kreveta.
Kad se i ona ugase,
sa mnom ostaje tama,
tuga i bol...
Vladaju mnome.
Ja sam samo još jedna
pregažena osoba.
Čujem još samo vlastiti krik
duboko i daleko.
Gdje sam pogrijesila?
Pokažite mi puteve kojimamoram hodati
I ljude koji ce me voditi...
Otvorite moje oči,
ja ne vidim...
Latinska poslovica
"Živi kako možeš, kad ne možeš onako kako hoćeš."
Lenon
"Život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život."
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
(Sri Chinmoy)"
Super blog jedne anonimne
Lill angel
Lill Maya
Moja sestra, luda za povijescu i Egiptom
Bexa
Nana
Pesimist do kraja
Duo skovacera
Lill Maya i MalaManu
Tonka
Dula
/Sestra moja mila draga! =))))))
George Bernard Shaw
Onaj tko može, taj i čini.
Onaj tko ne može, taj podučava.
Onaj tko ne može ni raditi niti poučavati, on postaje savjetnik.
Onaj tko ne može ništa od svega toga, postaje ravnatelj ...
Dostojevski
"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao."
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?
Stendal
"Ništa nije samo po sebi dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo."
Pjesma koju jako volim...
Rijeci su istinite...Prelijepa je
Dear Mr. President,
Come take a walk with me.
Let's pretend we're just two people and
You're not better than me.
I'd like to ask you some questions if we can speak honestly.
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye
And tell me why
Dear Mr. President,
Were you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
How can you say
No child is left behind?
We're not dumb and we're not blind.
They're all sitting in your cells
While you pave the road to hell.
What kind of father would take his own daughter's rights away?
And what kind of father might hate his own daughter if she were gay?
I can only imagine what the first lady has to say
You've come a long way from whiskey and cocaine.
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye?
Let me tell you 'bout hard work
Minimum wage with a baby on the way
Let me tell you 'bout hard work
Rebuilding your house after the bombs took them away
Let me tell you 'bout hard work
Building a bed out of a cardboard box
Let me tell you 'bout hard work
Hard work
Hard work
You don't know nothing 'bout hard work
Hard work
Hard work
Oh
How do you sleep at night?
How do you walk with your head held high?
Dear Mr. President,
You'd never take a walk with me.
Would you?
Dobar dan! A ljudi ja već zadnjih bogznakoliko postova pišem kako je skoro gotova škola, ali sad je stvarno GOTOVO!
Yo, ljudi, gotov je prvi razred gimnazije. Došlo ljeto! Prvi dan ljeta je!
Dobro da se sad malo posvetim i naslovu! Ne očekujte da ću iznijeti previše pametnih razmišljanja… Prije 10 mjeseci krenula ja u gimnaziju, prvi razred i sad je već gotovo. Znam, svi govore da je brzo prošla ova školska godina, ali treba i razmisliti što smo sve u njoj napravili, naučili, postigli… A sjetim se početka… cijeli mi je razred bio bezveze i bilo mi je i pomalo žao što sam upisala tu školu, ali sad… ma presretna sam. Upoznala sam puno novih ljudi; svi su različiti, neki su se i mijenjali, neki su ostali uvijek isti. Puno dragih ljudi s kojima sam postala jako dobra prijateljica . Sad zadnjih dana škole srela sam ekipu iz osnovne…pa i pričali smo… na kraju osmog razreda mislili smo kako ćemo si svi faliti… a sad … sjetimo se jedni drugih, ali ništa više… mislim, život ide dalje… naravno da NEĆEMO zauvijek ostati u osnovnoj školi.
A ja?? Što sa mnom? Nemam pojma… Najbolje je kad te netko drugi opisuje…kakva sam ja? Koliko sam drugačija? Mislim da sam ostala ista… više-manje… ali prečesto u posljednje vrijeme razmišljam da se moram promijeniti. Ma ne da mi se to objašnjavati.
Ma ne valja mi post….mislila sam da ću imati malo više pametnih riječi… A svejedno!
Sad da vam kažem neke planove za ljeto… znači, radit ću u nekom restoranu u Rovinju. E, a tamo će raditi i David, moja bratić, i onda ćemo iznajmit nekakvu sobu tako da-cijelo ljeto smo u Rovinju! A da vi znate kako sam ja sretna zbog toga… Nema me cijelo ljeto doma! I tako…počinjem raditi najvjerojatnije 1.7. pa do kraja osmog. A šta da doma radim? Ovako ću zaraditi i uostalom imat ću i ovako vremena uživat u ljetu.
Ajd 
svih!!
Uživajte u ljetu!
