|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O onome sto mi padne na pamet!
Uvijek nekakva filozofiranja i pametovanja. Pa ako hoces citaj...
Jer ja sam samo ja!
Malo o meni....
Zovem se Ivana.
Imam 16 godina. Idem u drugi razred opće gimnazije u Puli.
Zovu me Maslačak, Joka, Ivančica, Ive, Ivka... Svako kako zeli....
Hmmmm.... sta jos...
Ako nekog ovo sve živcira samo neka ostavi na miru. Hvala.
Ne mogu ponekad napraviti granicu izmedu mojih mana i vrlina, sve moje osobine ponekad mogu gledati s dobre a ponekad s lose. Pa evo nesto o meni…
-temperamentna-mozda ponekad i previse; ljudi to cesto ne vole kod mene, a ni ja sama to ne volim; precesto mijenjam raspolozenje
-nepredvidljiva-Kasa kaze da ni nakon skoro godinu dana, koliko se poznajemo, ne moze predvidjeti moju reakciju na neke stvari.
-ne volim sebe-moze se reci i puna kompleksa ponekad i uz to ide i to da ne voli kad me ljudi uvjeravaju da moram voljeti sebe jer ja to ne znam i ne mogu
-ambiciozna-u mojoj je glavi toliko želja i ciljeva. Nadam se da ce svi jednom biti i ostvareni.
-uporna
-perfekcionist
-volim nova iskustva
-veoma otvorena i ponekad previse iskrena
-lako se naljutim i previse se zivciram ponekad zbog stvari zbog kojih ne bih trebala
-previse osjecajna-svi to znaju. Oduvijek se lako rasplacem, ponekad zbog sebe, ponekad zbog drugih
Ali ja uvijek volim:
-prijatelje
-svoj razred
-svoju obitelj
-prirodu, svjez zrak
-ljeto i more
-crtanje
-smijeh
-kriminalisticke serije(obozavam ih)
-Internet, msn i blog
- knjige(koliko stignem citam, uglavnom je ljeto zaduzeno za slobodan odabir knjiga)
-razmisljati, mastati...
-snove
-sladoled
-glazbu
-spavati
Zašto me gazite?
Zašto me ne volite?
Zašto me lažete i ubijate?
Samo su ostali jos samo
istrošeni zvuci praznh pjesama
I ona svjetiljka kraj mog kreveta.
Kad se i ona ugase,
sa mnom ostaje tama,
tuga i bol...
Vladaju mnome.
Ja sam samo još jedna
pregažena osoba.
Čujem još samo vlastiti krik
duboko i daleko.
Gdje sam pogrijesila?
Pokažite mi puteve kojimamoram hodati
I ljude koji ce me voditi...
Otvorite moje oči,
ja ne vidim...
Latinska poslovica
"Živi kako možeš, kad ne možeš onako kako hoćeš."
Lenon
"Život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život."
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
(Sri Chinmoy)"
Super blog jedne anonimne
Lill angel
Lill Maya
Moja sestra, luda za povijescu i Egiptom
Bexa
Nana
Pesimist do kraja
Duo skovacera
Lill Maya i MalaManu
Tonka
Dula
/Sestra moja mila draga! =))))))
George Bernard Shaw
Onaj tko može, taj i čini.
Onaj tko ne može, taj podučava.
Onaj tko ne može ni raditi niti poučavati, on postaje savjetnik.
Onaj tko ne može ništa od svega toga, postaje ravnatelj ...
Dostojevski
"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao."
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?
Stendal
"Ništa nije samo po sebi dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo."
Pjesma koju jako volim...
Rijeci su istinite...Prelijepa je
Dear Mr. President,
Come take a walk with me.
Let's pretend we're just two people and
You're not better than me.
I'd like to ask you some questions if we can speak honestly.
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye
And tell me why
Dear Mr. President,
Were you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
How can you say
No child is left behind?
We're not dumb and we're not blind.
They're all sitting in your cells
While you pave the road to hell.
What kind of father would take his own daughter's rights away?
And what kind of father might hate his own daughter if she were gay?
I can only imagine what the first lady has to say
You've come a long way from whiskey and cocaine.
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye?
Let me tell you 'bout hard work
Minimum wage with a baby on the way
Let me tell you 'bout hard work
Rebuilding your house after the bombs took them away
Let me tell you 'bout hard work
Building a bed out of a cardboard box
Let me tell you 'bout hard work
Hard work
Hard work
You don't know nothing 'bout hard work
Hard work
Hard work
Oh
How do you sleep at night?
How do you walk with your head held high?
Dear Mr. President,
You'd never take a walk with me.
Would you?
Uh, pocela sam nesto cesto pisati postove. A sta cete… nemam pametnijeg posla.
Sad opet onako sve pomalo…
Najprije nesto onako o meni… e sad… pozitivna energija, pozitivne misli i sve pozitivno je u meni. Ma zamislite… ovo je moj horoskop za danas: Uživate u svim aspektima života. Rekli ste otvoreno 'ne' depresiji i problemima. Za sada ste ih potisnuli u drugi plan, što ne znači da vas oni neće dočekati. Ne razmišljajte o njima, već se okrenite ugodnijim sadržajima. Poslovni uspjeh u kombinaciji s emotivnim zadovoljstvom čini vas raspoloženima. E, ovo vam sve opisuje… da ne filozofiram ja, ovo savrseno opisuje sve… sve je tocno. Mislim, pa ja shvacam da ono sto bi me inace povrijedilo ili rastuzilo, danas mi je tako svejedno. Jednostavno se ne sekiram. A nekad je lijepo prozivljavati i takve faze!
E zelim vam napisati jedan nazovimo to sastav… svida mi se, a do sad se skrivao u mojoj biljeznici, pa evo…
…Imam pravo na osjecaje…
Ako sam ja lose zato sto mislim da trenutno u mom zivotu nemam razloga biti sretna, ti to moras postovati. Ili, da pojednostavnim: ako sam u klincu, dopusti mi da budem. JER IMAM PRAVO NA OSJECAJE. O tome vrijedi razmisljati. Ne volim kad mi nesto pocne prigovarati zato sto sam lose volje, stalno zivcana sta vec ne. To je ono sto mrzim. Ako se ti osjescas sretno i ako je tvoja slika svijeta ruzicasta to ne znaci da je svakome. Ne mogu svi dijeliti srecu s tobom. Sta sad? Ti si u nekom svom filmu u kojem je sve na granici savrsenstva(btw. nikad je nece prijeci jer nista i nitko nije savrsen). E pa da znas da ja u tvoj film ne pripadam. Ja vodim svoju dramu i dopusti mi da je reziram do kraja.
Ja imam pravo na suze i na osmjeh. Zasto mi branis izraziti svoje osjecaje? Ako ja pisem o mojoj depresiji, onda se stavrno tako osjecam. Od tebe ne trazim da me razumijes, samo mi dopusti da izrazim svoje osjecaje. Zasto bi sve moralo biti bijelo? Ne moze. Razumijes da ne moze...Molim te dozvoli mi da placem ako mi se place.
Jednom ce i tebi biti lose, onako, losa faza... jednom ces i ti skinuti te ruzicaste naocale s nosa i pogledati svijet. On nece biti kao u tvojim mislima, kao u tvojim snovima i bajkama. Svijet ce biti svijet. Svijet s brigama. Uvijek ce zivjeti i sve ono dobro, ali ces jednostavno u sebi vidjeti samo ono zlo… jer i to je dopusteno….
Evo nadam se da vam se post svida. U nekakvom je kontrastu cijeli post. Kazem… kod mene je sad sve ok, ali eto malo razmisljanja nikad ne smeta…
