united colors of life https://blog.dnevnik.hr/maryann

petak, 08.03.2024.

Ispričat ću ti priču o tebi

Na mokri pločnik svjetiljka baca bljedunjavu pravokutnu svjetlost dok munje zarezuju sjene na zidu dnevne sobe. Sjediš i slušaš, ništa se ne čuje. Samo tvoj uzdah uronjenu u brazde raskopanih sjećanja uznositog samosažaljenja što nadjačava zvuk kiše koja nemilice šiba niz oluke.
Paraš pletivo godina. Očice nestaju, red po red, desetljeće po desetljeće. Introspekcija, taj vječiti suton pripovjedanja, kao plimni val u obliku udisaja i izdisaja. Saturnovski Mila moja. Prošlost je predodređena za rušenje. Je li to misao? Ili poanta? Što to tjera ljude da se obuku u licemjerne haljine pretvaranja? Vjeruju li svi odrasli u mitove svog djetinjstva, toliko dugo dok istina ne zakržlja u njihovim mozgovima? Zar dijete može umrijeti od gladi za emocijama? Loša navika Mila moja.
Nekada davno bijaše kuća, u toj je kući živjela djevojčica koja se šuljala tiho na prstima, bez glasa. Znala je svaki škripeći parket i svaka cendrava vrata, znala je kao se sakriti ispod stola i biti nevidljiva.
U toj si kući pisala, po tom si vrtu šetala, skrivećki knjige čitala. Njih si voljela više od svog Čupačabra. Cestu do nje prešla si nebrojeno puta dok je još bila prašnjava staza.

I sada Mila moja, ispričat ću ti priču o tebi. Ubogu neuhranjenu priču koja nalikuje na desetke ispletenih kockica nehajno spojenih u neporubljeni pačvork.
Tada je bilo 0:6 za njih, a ti si odustala. Danas je 6:0 za tebe. Tvoja genijalnost nije toliko krhka da bi te njihova hladnoća okivala strahom i zebnjom kao sada, dok se razgara taj iverak istine u pucketavoj cjepanici na ognjištu. Davno je to bilo. Vrijeme brzo odlazi. Ljudi smrću odlaze na neka bolja mjesta.
Poznam taj naboj kad preuzimaš krivnju, jer tvoja istina se ne čuje, jer su je zatrli.
To zrnce skriveno na razbacanim listovima, među slovima, na skrivenim mjestima kojim mirišu sva tvoja desetljeća, sve odbačene emocije, tajne i otkrića. Imaš ih na tisuće u toj korpi pletiva, poveži ih s par niti, ujedini ih bojama. Zamisli samo. Koje li radosti.

WZ©

08.03.2024. u 00:17 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

  ožujak, 2024 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2024 (2)
Rujan 2024 (1)
Svibanj 2024 (1)
Travanj 2024 (2)
Ožujak 2024 (4)

Tišinom što šuti,
ti budi tišina...

Linkovi