kršćanska-curka

Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:
- U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita;
- Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:
- Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...

Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac:
- Sokrate, moram ti reći: onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao...
- Čekaj! - prekinu ga mudrac. - Jesi li sve što mi imaš reći prosijao kroz tri sita?
- Tri sita? - pitao se ovaj u čudu.
- Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što želiš reći prosijati kroz tri sita. Prvo sito jest istina. Što mi imaš reći jamačno si ispitao je li to istina.
- Ne . Samo sam čuo, ali...
- Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Je li to što mi želiš reći dobro?
- Ne - tiho izusti ovaj. - Potpuno suprotno, naime...
- Ako je tako - prekinu ga mudrac - onda prosij to kroz treće sito i pitaj se je li to potrebno reći.
- Potrebno baš nije, ali...
- Dakle - nasmija se Sokrat - ako to što mi imaš reći nije ni istinito, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time.

Sve što trebamo znati o životu naučili smo iz Noine arke:
1. Ne propusti brod, ne kasni!
2. Svi smo mi na istom brodu!
3. Planiraj! Nije kišilo kad je Noa gradio arku!
4. Budi u formi, kad ćeš imati 600 godina netko te može pitati da napraviš nešto veliko!
5. Ne slušaj kritičare, završi posao koji si započeo!
6. Gradi svoju budućnost na visokom!
7. Sigurnosti radi, putuj u paru.
8. Brzina nije uvijek prednost. Puževi su bili na brodu sa panterama.
9. Kad si pod stresom, plutaj!
10. Zapamti, arku su gradili amateri; Titanik profesionalci!
11. Oluja ti ne može ništa kad si sa Bogom, negdje te uvijek čeka duga.

ČETIRI SU SVIJEĆE POLAGANO GORJELE.
Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva je svijeća rekla:
"JA SAM MIR.
NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI."
I odmah se ugasila.
Druga je svijeća rekla:
"JA SAM VJERA.
NAŽALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM."
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.
Treća je svijeća žalosno progovorila:
"JA SAM LJUBAV.
NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE."
I bez oklijevanja se ugasila.
ODJEDNOM JE UŠLO JEDNO DIJETE I UGLEDALO TRI UGAŠENE SVIJEĆE.
"ŠTO JE TO?" upitalo je dijete.
"VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA."
I rekavši to, počelo je plakati.
Uto je progovorila četvrta svijeća:
"NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOĆI CEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA."
Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama..
NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE!!!!!!!

Kada gledaš guske kako lete na jug u obliku slova "V", možda te zainteresiralo što su znanstvenici otkrili zašto lete na takav način. Zaključili su slijedeće:…kako svaka ptica zamahuje krilima, uzdiže i pticu koja slijedi odmah iza nje. Pri letenju u oliku slova "V" cijelo jato leti 71% bolje nego da svaka ptica leti sama.
Osnovna istina br.1: Ljudi koji na svome putu imaju smisao za zajedništvo brže i lakše mogu doći tamo gdje idu jer putujući povlače jedan drugoga.…
svaki puta kada guska ispadne iz formacije, iznenada počne osjećati otpor i težinu leteći sama i brzo se vraća natrag u formaciju ponovno koristeći uzdizajnu snagu ptice ispred sebe.
Osnovna istina br.2: Kada putuješ u istom smjeru sa onima s kojima imaš I isti silj u zajedništvu su snaga, moć I sigurnost.…kada se vodeća guska umori, ona se okrene i vraća na začelje a druga guska preuzima vodstvo.
Osnovna istina br.3: Pri obavljanju teških poslova potrebno je izmjenjivati se.… glasanje gusaka odostraga potiče one naprijed da zadrže svoju brzinu letenja.
Osnovna istina br.4: Svi imamo potrebu da nas drugi pamte po aktivnoj podršci i pohvalama.…konačno, kada se jedna guska razboli ili bude ranjena, dvije guske izlaze iz jata i slijede je dolje da bi je zaštitile i pomogle joj. One ostaju sa njom sve dok kriza ne prođe, a onda uzlete same ili se priključuju drugom jatu da bi sustigli svoju grupu.
Osnovna istina br.5: Moramo ostati jedni uz druge u trenucima potrebe.SRETNI SMO JER JE U ŽIVOTU IPAK VIŠE GUSAKA NEGO TUKA. SJETIMO SE PODUPRIJETI JEDNI DRUGE U PRIJATELJSTVU I NA POSLU SVAKODNEVNO - I DAJMO JEDNI DRUGIMA VELIKI POKLIK PODRŠKE SADA I ONDA!

Dva anđela zaustavila se želeći prenoćiti pred jednom kućom, vilom, u kojoj je stanovala ugledna i dobrostojeća obitelj. Obitelj ih je hladno primila i nije im željela ponuditi gostoprimstvo u velikoj i lijepo uređenoj gostinjskoj sobi. Umjesto toga ponudili su im hladni i neugledni podrum. Dok su si prostirali ležajeve na tvrdom i vlažnom podu, stariji anđeo primjeti rupu u zidu i odmah ju popravi. Kada je mlađi anđeo upitao zašto, stariji mu odgovori: "Stvari nisu uvijek onakve kave se čine".

Iduće noći čudesan se par našao pred skromnom, gotovo sklepanom kućom u kojoj su stanovali jedan stočar i njegova žena. Oni su ih rado ugostili. Nakon što su s njima podjelili ono malo hrane koju su imali, bračni par je prepustio i svoj krevet gostima koji su izgledali prilično umorni. Kada je ujutro sunce počelo izlaziti, stočar i njegova žena bili su u suzama. Njihova najvrijednija i najljepša krava, koja im je tebala za kakav, takav napredak, je uginula i eno leži nepomična na polju. Mlađi anđeo je bio ljutit i rezignirano upitao starijeg: "Kako si mogao dozvoliti da se to dogodi? Prvi čovjek je imao sve, nije se prema nama lijepo ponio, a ti si mu pomogao. Druga obitelj je imala malo i to je spremno podjelila s nama. Čak su nam i svoj krevet ustupili, a ti si dopustio da im ugine najljepša krava!" "Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine", odgovori stariji anđeo."Kada smo boravili u podrumu vile, primjetio sam u zidu rupu gdje je bio pospremljen novac. Budući da su vlasnici bili toliko zaslijepljeni pohlepom da nisu s nama bili pripravni podjeliti dio svojih dobara, ja sam zapunio rupu tako da ne nađu bogatstvo. Druge noći, kada smo boravili kod stočara, anđeo smrti došao je po njegovu ženu koja je bila na smrt bolesna, a da to nije ni znala. Ja sam ga zamolio da umjesto nje uzme kravu."
"Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine."

Ponekad je ono što mi doživljavamo kao zlo u biti velika sreća... i zato se neke stvari za koje molimo i koje želimo ne ispune odmah. Ako čovjek smogne postojanosti, nada se u teškim trenucima i usprkos padovima čini dobro, sve će biti dobro. Sve će biti dobro. Možda ne odmah, kako bi mi željeli, ali biti

Evo jednog moga malo podužeg bloga. ( pa ako vam se da čitajte, a ako ne pročitajte bar ono što sam potamnila.)

Svi smo mi putnici Titanica, a da to ne znamo. Ono što se dogodilo na palubi tog broda odražava čovjekovu sklonost da ne prihvaća stvarnost. Govorili su:"Ovaj brod ne može potonuti." U stvarnosti su mislili:"Mi nikada nećemo umrijeti." U tom smislu je "TITANIC" metafora neizbježnosti smrti. 10.04.1912. krenuo je iz Southhamptona tada najveći brod na svijetu s ciljem da što je moguće brže stigne u New York i time sruši vremenski rekord prelaska Atlantika. Na ovom 269 metara dugačkom oceanskom divu poput jedanaesterokatnice nalazilo se 2200 ljudi. Među njima su bili i mnogobrojni iseljenici, koji su rezervirali mjesta u trećem razredu u želji da u Americi započnu novi život. Drugi razred su zauzeli trgovci, a u prvom su noćili neki istaknuti ljudi koji su se ubrajali u najbogatije ljude na svijetu. Nevjerovatno luksuzan i dobro opremljen i opskrbljen, plovio je ovaj moderan brod za koji se vjerovalo da ne može potonuti. Na brodu nije bilo raketa za signalizaciju opasnosti jer se smatralo da su suvišne, a isto tako manjkalo je brodova za spašavanje. Sigurnost broda i poznati iskusni kapetan Smith bili su garancija bezbrižnog putovanja. Drugi brodovi upozoravali su radio vezom na ledenjake kad je Titanic od Newfoundlanda bio udaljen 400 morskih milja, međutim ova su upozoravanja ignorirana. Posljednje upozorenje je došlo s broda udaljenog samo 19 milja sjeverno i nasukanog među ledenjacima, a s tog broda je stiglo tako glasno upozorenje da je radiotelegrafist sa Titanica ljutito odgovorio: "Daj čovječe zašuti. Imam posla!" Nekoliko sati kasnije, u 23:40, dogodilo se nešto, sa čime nitko nije računao: ledenjak se zabio u Titanic i proparao ga. Dok se u salonima i dalje sviralo i plesalo, kapetan i arhitekt su nakon inspekcije broda prvi naslutili dolazeću katastrofu. Radiotelegrafisti su u 00:15 sati počeli grozničavo odašiljati pozive upomoć brodu koji se nalazio u blizini, međutim telegrafist je noću isključio radio i otišao na spavanje. Tako je kapetan Smith zapovijedio da se odašalje internacionalni signal za poziv u opasnosti SOS (save our souls). Putnicima je rečeno da obuku prsluke za spasavanje. Na malobrojne brodove za spasavanje ukrcani su djeca i žene i spušteni su u more, dok su mornari s napunjenim pištoljima, brinuli za to da na brodu ne izbije panika i da se neovlašteni muškarci ne ukrcaju na brodove za spašavanje. Milijuneri su nudili milijun dolara, drugi svoje imanje na mjesto na brodu, na što su putnici trećeg razreda odgovarali podrugljivim osmjehom. Dok se Titanic već poprilično naginjao, svirači su još uvijek izvodili Boogie-Woogie. Zborovođa tad međutim uze dirigentski štapić po posljednji put u ruke i naredi sviračima da zasviraju koral: "Sve smo bliže tebi, moj Bože..." Mnogi su bili potreseni i u zanosu zapjevali s njima, neki su molili, drugi bježali ili zbijali sarkastične šale. Neki engleski lord se pojavio u svom najboljem fraku u pratnji svog butlera; htjeli su se rastati od života na dostojanstven, plemićki način. Neka žena nije htjela ući u bord za spašavanje jer je htjela umrijeti pored svog muža. Neki su provaljivali u kantinu i opijali se, a drugi su se pripremali na samoubojstvo. Malobrojni koji su mislili da se radi o bezazlenoj vježbi, shvatili su da se varaju kad je kapetan preko mikrofona jasno rekao: "Brod tone! Posado i oficiri Titanica, niste više u službi! Izvršili ste svoju dužnost, pokazali ste se Britancima! Nek se spašava ko može! Neka Bog bude s vama!". Oko 02:00 sati podigla se još jednom, na nekoliko minuta, krma broda, da bi onda brod konačno zauvijek potonuo. "Carpathia" je žurno pristigla i uspjela spasiti 706 ljudi, dok je 1503 čovjeka umrlo u ledenom moru.

Naš život sliči posljednjem putovanju Titanica. Mi putujemo kroz život samopouzdani, bezbrižni, ponosni i puni planova. Brinemo se za zabavu, potiskujemo pomisao na opasnost, jer sebe smatramo nepobjedivim "titanima". Ne osvrćemo se na upozorenja, dapače ona izazivaju ljutite reakcije, kad neki postanu previše uporni sa svojim i nerviraju nas svojim propovijedima. Bog nam preko "radija" šalje signale da bi nas upozorio na "ledenjak" na horizontu. Ali mi reagiramo razdraženo poput radiotelegrafista Titanica: Začepi! Imam posla! A onda se odjednom nađemo u bezizlaznoj situaciji. Najprije pokušavamo potisnuti zloslutne misli, dok nismo prisiljeni pogledati činjenicu u oči: Beznadežno smo izgubljeni i nesposobni da pomognemo sami sebi. Trebamo pomoć. Uzaludno je pitanje: Kako Bog sve to može dopustiti? Stojimo pred odlukom, jer se više ne radi o filozofiranju, već o životu i smrti. Možemo na sve načine bježati od stvarnosti. Možemo sami sebi dokrajčiti život. Možemo dostojanstveno u odijelu i kravati krenuti u susret neizbježnom...ili možemo, možda po prvi put, razmišljati o Bogu i vječnosti i zapomagati: Save our sols (spasi naše duše). Kao što ovaj poziv upomoć nije ostao neuslišan, već je pomoć pristigla, tako se ni molitva Bogu neće odbiti o strop. Bog već dugo čeka vaše zapomaganje. Bog nam je odavno stavio na raspolaganje brod za spašavanje. Za njega nema razlike među ljudima. pred njim je svaki ljudski život jednako vrijedan i svatko ima iste šanse biti spašen. Ali u brod za spašavanje morate ući osobno i zato što ste to vi odlučili.

Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla.
- Tata, koliko zaradiš za jedan sat?
Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori:
- Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam.
- Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? - navaljivao je dječak.
Otac je na koncu popustio odgovorivši:
- Dvadeset dolara na sat.
- OK, tata. Možeš li mi posuditi deset dolara? - upitao je dječak.
Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:
- Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!
Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti.
Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu.
- Spavaš li, sine? - upita otac.
- Ne, tata. Zašto? - upita dječak drijemajući.
- Evo novac koji si tražio - reče otac.
- Hvala, tata! - obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca.
- Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! - reče.
Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa.
- Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?

Jedne je noći čovjek sanjao. Sanjao je da šeta pjeskovitom plažom uz Gospoda. Nebom su sjevale scene iz njegovog života. Za svaku scenu on je primjetio dva para otisaka stopala u pijesku: jedni su pripadali njemu, a drugi Gospodu. Kada je i posljednja scena njegovog života sjevnula ispred njega, on se okrenuo i pogledao otiske u pijesku. Primjetio je da je na putu njegovog života često ostajao trag samo jednih stopala. Isto tako je primjetio da se to događalo u najtežim i najtužnijim trenucima. To ga je mučilo i on je zapitao Gospoda o tome: "Gospode, rekao si da kad te jednom odlučim slijediti, ti češ hodati uz mene cijelim putem, iako sam primjetio da u toku najtežih trenutaka mojega života postoji samo jedan par otisaka. Ne razumijem zašto bi me onda kada mi najviše trebaš ti ostavio."Gospod je odgovorio: "Moje drago dijete. Ja te volim i nikada te ne bi ostavio u trenucima previranja i patnje. Kad vidiš samo jedan par otisaka onda je to vrijeme kad sam te nosio.
Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine.

Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio između neba i iznad kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.
Tada mu dođe misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.
Tišina. Nitko nije odgovorio.
"Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju."
I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi kažu kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada s više nade. "Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas? Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje."
"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Spasit ću te. Pusti tu granu."
"Pusti tu granu?" uzviknu čovjek sav izvan sebe. "Misliš li da sam lud?"

Priča se da se očekivano čudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi čovjek bacio u more, valovi su uzmakli, a voda se razdijelila da bi načinila suh prolaz za Židove.

(iz knjige Anthony de Mello: Molitva žabe: pripovijetke za razmišljanje)

Plod molitve ne ovisi o samoj molitvi, ili o Božjem miosrđu, plod molitve najviše ovisi o tome koliko mi vjerujemo u uslišanje, milosrđe i svemoćnost Gospodina našega..

Vjerujte u ono što molite, i u Isusa Krista, i nema te molitve koju vam On neće uslišati.
Molite i prepustite se Providnosti...

Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom,ukuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu. Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio

Otac mu je tada rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista.Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nozem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvek im je srce otvoreno za tebe.

Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.
Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao:
"Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Želim...postati Ti na križu." I netremice uperivši oči u Njega, očekivao je odgovor.
Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove riječi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje:
"Moj vjerni slugo, ispunit ću ti želju, ali samo pod jednim uvjetom "
"Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć, Gospodine!" - odgovorio je stari pustinjak.
- "Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji . Haakon je odgovorio: "Obećajem ti to, moj Gospodine!" I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primjetio, nitko nije prepoznao pustinjaka čavlima prikovanog na križu.
- I dugo vremena on se držao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni riječi. Ali jednoga dana došao je BOGATAŠ, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novčanik.
Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i zadržao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje.
U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo.
Bogataš je bijesno povikao na mladića, "Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!"
Mladić je u čudu odgovorio: "Ja nisam ukrao nikakav novčanik!".
Bogataš je odvratio, "Još i lažeš, odmah da si ga vratio!".
Mladić je ponavljao, "Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakavu torbu ni novčanik"
Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: "Prestanite!" Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio, bio je to Haakon koji nije mogao odšutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah je otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu:
" Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu. ". " Gospodine, - reče Haakon - , Kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?".
Isus je ponovno bio na Svom starom mjestu na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi govoriti: "Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik , jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti sa mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim". To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.

Mi se često pitamo: Zašto Bog ne odgovara na naše molitve... Zašto Bog šuti?
Mnogi od nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima ... ali Božji put je drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost . Bog nam odgovara i u tišini... mi moramo biti spremni da Ga slušamo i čekamo Njegov odgovor.

..... u današnje vrijeme u novinama se mogu naći razne strahote, ( pogotovo crna kronika) pa sam ja pronašla jednu pjesmicu pod nazivom ''Isus čita novine''


Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kišne večeri duge
donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.

I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajući mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.

Čime ću moći da te tješim u tom času,
stojeći pred tobom, sav stidom obuzet?
I dali bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet?

Na teška ta slova pao bih svojim stasom malim.
Radost čovjeka bi u oku mom zasjala.
O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,
nek se i dalje vrti naša zemlja mala.

Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.
I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
Moleći da tvoj gnjev umiri mirisni kruh na stolu.
Nikola Šop

Čitala ja tako opet danas nešto i naišla na dio iz oporuke pokojnog kardinala Franje Kuharića:

''Posljednje stvari stoje pred svakim čovjekom kao konačna stvarnost pred kojom stoji naš posljednji izbor: prihvatiti zauvijek Božju ljubav ili je zauvijek odbaciti. Uvijek sam o toj istini rado razmišljao; rado sam je propovijedao. U tome je sav smisao i bit našeg postojanja. Zato je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost. Kada budete čitali ovu oporuku, ja ću već proi kroz iskustvo tog otajstvenoga prijelaza i susreta s božanskim sucem. Kakava spoznaja! Nova i vječna! Ljudima na zemlji nepriopćiva! Istina je otkrivena! Prijatelji, samo to je važno. O tome neka se govori, a ne o meni! Samo Bog je istina! Bog! Bog! Bog! ''

.... Čitala tako ja neku knjigu i naišla na tekst koji mi se vrlo svidio pa sam ga odlučila prepisati: ( tekstu nije naveden autor)

'' Posljednjih nekoliko dana događale su se stvari koje su me prisilile na razmišljanje. Diskoteka, odjevanje, dečki... Sve je to otišlo u drugi plan. Usredotočila sam svoje misli na najvažnije pitanje: Što ja želim postići ovim vratolomijama? Što mi mladi zapravo tražimo? Kamo želimo stići? Znam da mnoge stvari činimo jer nam tu i tamo pruže neko zadovoljstvo, ali one ne osmišljaju život... Mnogi kažu da treba biti zadovoljan onim što život pruža svakodnevno i da ne koristi težiti '' za onim tamo'' sanjati o '' nećem velikom''; dapače, to se čovjeku strašno osveti. Ali ja nemogu živijeti od danas do sutra. Puzanje po zemlji ne zahtijeva neki napor, ali nedaje ni velika zadovoljstva... Promišljajući tako o sebi, '' naletjela'' sam na Krista. Naravno, Krista ja odavno poznajem, od djetinjstva. Godinama slušam o njemu... Ali sada sam započela nov , drukčiji, veličanstven i dinamičan odnos s tim Isusom i vidim u njemu, i jedino u njemu, mogućnost pravog, potpunog i konačnog smisla mom postojanju. Taj odnos zahtijeva jake i korjenite promjene. U to se sve više uvjeravam, jer ga sve više upoznajem čitajući Evanđelje...
Htjela sam naglas vikati ovo svoje unutarnje iskustvo: ne da se pravim važna, već da to ponizno ponudim mladićima i djevojkama koji kao i ja tragaju za smislom života. Svima govorim : Imajte hrabrosti suočiti se s Isusom Kristom. To je najljepša avantura koja nam se može dogoditi u životu.''

Isuse, kako bih volio kada bi se
udostojio da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
Gdje se u oknima rano ugasi dan.

Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim.
I pun jeda, sa braćom svojom služim.

Pričao bih ti o ljudskoj kući.
O oknima koja su pokatkad plava.
O vratima, kroz koja pognut moraš ući.
O bravi, koja se čvrsto zaključava.

Pričao bih ti uz dim obične cigare,
o svakom čovjeku i kako se koji zove.
I kako jedni uvijek nose haljine stare.
I kako drugi uvijek nose haljine nove.

I kako ima sedam brižnih dana.
O Isuse, i svaki je k'o što je bio juče.
I o tome, kako se , kad zaboli rana,
šešir na čelo duboko, duboko natuče.

pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
kako se niz prozor sliva.
Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
Isuse, umoran si, tebi se sniva.

O lezi, zaspi na postelji ovoj,
koju čovjek svaki dan otkupi.
Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
Spavaj samo, a ja ću na klupi.
Nikola Šop

Evo par tužnih, nažalost istinitih stvari:

MIR
Danas se u svijetu vodi oko 40 ratova, od kojih 29 samo u Africi. Djeca su često prisiljena sudjelovati u njima, boriti se i ubijati, ili pak prestrašeno biježati. No, veliki ratovi počinju uvijek iz malih međusobnih sukoba.
ISUS
U svijetu tri milijarde ljudi nije čulo za Isusa i njegova Nebeskog Oca. Milijuni djece neznaju moliti,niti su doživijeli prijateljstvo s Bogom.
SOLIDARNOST
250.000 djece svijeta umire svakog tjedna zbog neishranjenosti, upale pluča, temperature... Da bi preživijeli, potrebno bi bilo samo toliko novaca koliko se u Europi mjesečno potroši na vino ili u Americi na pivo.
IGRA
300 milijuna djece u svijetu nema vremena za igru, jer čitav dan rade teške poslove, a naplata im je često samo tanjur riže. O igračkama ne mogu ni sanjati.
OBITELJ
800 milijuna djece u svijetu živi bez roditelja i obitelji. Roditelji su im umrli, ili su ih zbog siromaštva napustili čak i prodali.
NAUČAVANJE
120 milijuna djece u svijetu ni ide u školu. Većina od njih nikada nije vidjela školske klupe, a mnogi su morali zbog siromaštva napustiti školu. Mnoge djevojčice samo zato što su djevojčice nemaju pravo na školova
RAST
85 milijuna djece u svijetu nema krova ad glavom. Žive na ulicama ili su im kuće srušene uratu, uništene od poplava,tsunamija....

U početku bijaše Riječ,
i Riječ bijaše u Boga,
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa...
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama.

Kad se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvore. Ali često toliko dugo gledamo u zatvorena vrata da i ne primjećujemo ona otvorena


Da postoji nešto poslje smrti može se vrlo drastično pokazati:
Ako u mom život postoji dužnost, jedno moraš, tada mora postojati jedno polaganje računa i sud, jer dužnost nema svrhe ako ne polažemo račun. Ako u našem životu postoji odgovornost, tada netko jednom od nas mora tražiti polaganje računa. –Kako ta dužnost traje kroz cijeli život, tada očito polaganje računa može usljediti tek nakon naše smrti. Kada nakon smrti ne bi postojalo polaganje računa tada bi svatko mogao raditi što želi, pod uvijetom da je spretniji ood policije.

Jedan misao o vječnom u čovjeku: što je s trpljenjem? S gubavcima, onima koji boluju od raka....?? trpljenje se može podnjeti samo onda kada spoznamo njegov duboki religiozni smisao.

Mnogi kažu: ništa ne može postojati poslje smrti, jer mrtvo tijelo istrune u grobu! Ali zamislimo malu gusjenicu jednog leptira. Ona mora prividno uginuti. Iz kukuljice će izaći novi život.

Slično treba da je i kod nas. I mi ćemo se jednom preobraziti, promjeniti, produhoviti, ljepše nego šaroliki leptir krasnih boja, koji izlazi iz neizgledne ljušture.

Smrt je svršetak čovjekova
zemaljskog hodočaštva, svršetak
vremena milosti i milosrđa
koje mu Gospodin pruža da
ostvari svoj ovozemni život
prema Božjem nacrtu i da
odredi svoju konačnu sudbinu

Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili- na uskrsnuće života, a koji su radili zlo- na uskrsnuće osude.
Iv 5, 28-29

Evo, u ovo nedjeljno popodne odlučila ja napisati jedan blogić. Kako sam se maloprije vratila sa mise želim neš napisati o molitvi.

Najčešće izlike zbog kojih ljudi ne mole:

NEMAM VREMENA MOLITI:
Odg: potrebno je da nađeš vremena za molitvu a da prijeđeš preko drugih, manje važnih dužnosti. Najprije se moraju uraditi najvažnije stvari, a potom one manje važne. Ako nađeš vremena za jelo, moraš naći vremena i za molitv. Jelo je fizički život, pitanje života ili smrti. Molitva je za nadnaravni život također pitanje života ili smrti.

NE ZNAM MOLITI:
Odg: Daj se poučiti moliti od nekog tko zna dobro moliti.
Čitaj knjige o molitvi.
Plivati se nauči samo plivajući. Upravljati autom naući se vozeći.
Tako se i moliti naući samo moleći.

ONI KOJI MNOGO MOLE GORI SU OD DRUGIH
Odg: Treba razlikovati između ''moliti'' i ''izgovarati molitve''. Oni koji samo ''izgovaraju molitve'' mogu biti gori od drugih. Njihovo ''izgovaranje molitava'' može biti ''alibi'' da se oslobode prakticiranja ljubavi.
Oni, naprotiv, koji ''mole'' ne mogu biti gori od drugih. Oni su bez sumnje bolji, jer molitva teži preobrazbi života.

BOLJE JE POMAGATI DRUGIMA NEGO MOLITI:
Odg: Nije dobra metoda suprostavljati dvije kreposti. Kreposti uvijek idu zajedno. Molitva ne udaljuje od ljubavi, nego je eksplozija ljubavi prema bližnjemu.
Tko se daruje bližnjemu bez molitve, teško će imati ustrajnost da prosljedi u darivanju sebe: često djela pravde čovjekoljublja služe sa za obmanjivanje savjesti onog koji se moli. Samo onaj koji moli sposoban je bez okljevanja, bez zahtjeva, neograničeno darivati svoj život za bližnjega.

Pa eto dragi moji ljudi ako ste ovo pročitali malo razmislite o molitvi. Iskreno rečeno ni meni se svaki put neda moliti. Često molim samo kada mi nešto treba makar i sama znam da to nije dobro, kada mi Bog usliši molitve nerjetko se zaboravim zahvaliti. Ponekad spadam u onu grupu koja ''izgovara molitve'', po mom mišljenju bolje išta nego ništa. No sretna sam jer mogu i uistinu ''moliti''. Hvala dragom Bogu na tom.

Presveta Djevice Marijo,
Isusova i moja Majko,
Tebi posvečujem sve svoje
misli , riječ i djela
današnjeg dana-
da budu Bogu i tebi na slavu,
drugima na korist,
a meni na vječno spasenje. Amen.


Ako ne vidiš Isusa a želio bi ga
vidjeti.... netko ili nešto ti
zastire pogled... Možda si se
uspeo na krivu smokvu....
svejedno, siđi! Siđi s umišljenih
veličina, sa svoje kumirske uzvišice,
usredotoći se na želju i put kojim
on treba proći. To će biti prilika
da se oprostiš od svoje ustajale
osrednjosti, od bespomoćnosti jalove...
samo tako ćeš vidjeti i biti viđen,
samo tako će doći spasenje i
tvomu domu. Siđi, da duša ne umre
od stida, siđi zbog divne preobrazbe
u novost ispunjenja Bogom.
Poslušaj one koji su prije tebe pošli putem
obraćenja.

Nema čovjeka koji je podjelio
svoju radost s prijateljima da se
nije još više radovao, kao što
nema čovjeka koji je podijelio
svoju tugu s prijateljem a da nije
manje tugovao.
Francis Bacon

Čovjek se gotovo svakodnevno susreće s nepoznanicam, zagonetnim pitanjima i neriješenim problemima. Za suživot sa drugim ljudima nužno je u njih imati povjerenje. Lječniku iskazujemo povjerenje obračajući mu se kada smo bolesni, pouzdajemo se u vozačke sposobnosti vozača autobusa, vlaka,tramvaja, vjerujemo proizvođačima hrane...
Očito je da se svakodnevni život zasniva na povjerenju. Povjerenje se nemože kupiti ili silom nametnuti. Povjerenje je tajna uspijeha i svečano odjevena nada. Ljudi bez kriterija vjeruju svakom ; a to je glupost. Gori od njih su jedino oni koji nevjeruju nikom.
Kad već krećeš u život, provjeri prtljagu: imaš li povjerenja u sebe, povjerenja u ljude, povjerenja u Boga? Bez toga ostani kod kuće jer život je često more uzaludnog truda.

Ej, bok!
Čitala ja nešto knjigu i naišla na jednu zanimljivost.
'' Zaustavimo se tek na jednoj ''sitnici''. Os oko koje se Zemlja vrti nagnuta je prema ravnini njezine putanje 23,5 stupnjeva. Taj je nagib kod drugih planeta drugačiji. Ali da Zemljina os nije upravo toliko nagnuta prema njezinoj putanji, život na Zemlji bio bi gotovo nemoguć... da je nagib zemljine osi samo malo veći npr. 28 ili 30 stupnjeva, Europa ne bi bila pogodna za život. Pet mjeseci vladala bi u našim krajevima strašna zima. Ledenjaci bi prekrili cijelu Europu.... Nikada se u ovim krajevima ne bi razvila civilizacija. Rimu, Zagrebu, Londonu ili Moskvi ne bi bilo ni spomena...
Moglo bi se reći da se Zemljina os sasvim slučajno nagnula baš pod ovim kutem. Ali je čudesno da se taj slučaj dogodio s osi upravo ovog planeta, na kojem su se isto tako ''slučajno'' nagomilale bezbrojne ''sitnice'' bez kojih bi život bio nemoguć.''


Tražio sam na svoje pitanje
Odgovor po cijelom kraljevstvu
Ljudskih znanosti. Tražio sam
Dugo vremena s bolju. Tražio
Sam ga kao čovjek koji stoji kraj
Ponora te želi da se spasi; tražio
Sam odgovor, ali ga nisam našao.
Probudio sam se na život kad
Sam spoznao Boga. Ako postojim
Ja, mislio sam, mora postojati i
Uzrok uzroka. A taj uzrok jest
Bog. Ne može se živijeti bez ideje
O osobnom Bogu. Vjera daje životu
Smisao i snagu.

Bok ljudovi!
Evo tu kod mene je oblačno, kiša samo što nije pala. Dolazi vikend pa sam sretna što ću se odmoriti od silnih školskih obveza.

U ovo oblačno posljepodne malo razmišljam o čovjeku. Odakle čovjek? Kako da postoji? Jeli moj ili tvoj Život slučajnost? Tko je zapravo čovjek- osamljeni pojedinac usred vrtloga povijesti? Kamo ide? Na koncu, tko me i zašto, bez pitanja, pozvao u život???

Svatko živi svoj život, život koji od nekoga ili nečega potječe. Bez obzira na to što mislimo o podrjetlu života u sebi osječamo želju da taj život očuvamo.Sve što nam se dogodi može dobiti smisao ako se temelji na zadnjem smislu-Bogu
Jedno je sigurno: životom nitko apsolutno ne raspolaže, kao što ne raspolaže sa smrću. U rukama svakog pojedinca je da odluči hoće li biti pasivni promatrač kraj kojeg će život prolaziti ili aktivni tražitelj smisla.

Zemlja je smrtnim sjemenom
posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti
zapravo i nema
i nema kraja Smrću jesamo
obasjana
Staza uspona od gnijezda do
zvijezda.
Mak Dizdar


Smisao je života da se shvati
Božja ljubav i da se slaveći
Boga, zajedno s Kristom
odgovori na tu ljubav.