pismoandjelu

subota, 06.08.2011.

Umoran je Split

Umoran je ovaj grad. Pretvoren u grafit mržnje. Ponižen. Pretučen kao Srbin na Bačvicama. Kamenovan kao peder. Ismijan kao gradonačelnik.

Ja čujem njegove uzdahe. Dubinski su. Grmljavina iz središta Zemlje. Puknut će kao čir.

Dotičem njegove kamene obraze. Meni su još uvijek topli.

Meni su još uvijek topli.

Netko je išarao zid u centru. UBI SRBINA.

Neka ruka ljubavi dodala je slovo "LJ" ispred noža.

LJUBI SRBINA.

Kakva me zahvalnost preplavila prema nepoznatom počinitelju. Grlo se stislo. Na trenutak me uhvatila neka razgaljenost zamišljajući kako bi grad izgledao kad bi svi njegovi grafiti bili poruke ljubavi. Kakva nadrelistička slika. Kakav prizor za oči. Kakav odmor za dušu izmrcvarenu cinizmom ovog stoljeća.

Nekada je ovo bio Mediteran. Sad je samo jadni, patetični Balkan. Kojega se upravo žele odreći oni koji po koži ovoga grada ostavljaju crne brazgotine. Vrište. UBI! UBI! UBI!

Nemoć me pritišće.

Stotinjak kilometara dalje, identificirani su "gosti viška". Neki čovjek tvrdi da Makarska ne želi goste iz Bosne. Mržnja cvrči na suncu i nadglašava cvrčke.

Cvrčci zbunjeno pakiraju svoje instrumente i evakuiraju se u neke sretnije krajeve.



06.08.2011. u 11:51 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>