pismoandjelu

petak, 22.01.2010.

Golubovi

Smiješno je kako nekada riječi
prhnu iz moje duše vani
kao golubovi pušteni nebu
kao lopta kada pobjegne
djetetu iz ruku
Ispratim ih
začuđena
preplašena
Probuđena.
Za njima ostane
tišina plava kao
mirna površina moga
sna
Ostane moj uzdah
i moja
čežnja u zraku
najednom
sama sobom
razdragana.