Ne znam kak je drugima, ali ja sam oduvijek u glavi imao sliku Indije kao jedne miroljubive zemlje. Ono, Mahatma Gandhi stil, miroljubivo i smireno.
I dojam iznutra mi je ovak... da to uglavnom i je tako, makar ne do kraja. BTW, Gandhi se nalazi na prednjoj strani svih novčanica (možda za podsjetnik da svi i ostanu miroljubivi :)
Zašto mislim da miroljubivost ipak nije potpuna? Pa za početak, tu je naravno priča s Pakistanom. Ako niste zadnjih 50 godina živjeli ispod kamena, onda sigurno znate da se Indija i Pakistan ne vole baš i da je to jedno od svjetskih žarišta sukoba. Kad malo pričate s Indijcama, kužite toleranciju i miroljubivost, ali Pakistan i Kašmir tema, e tu već postanu energični i tvrdoglavi.
Ono malo što znam iz čitanja povijesti te priče (nemojte ovo uzeti kao super točne informacije, više je to intrepretacija toga što sam zapamtio), sve je počelo prije 50-ak godina stvaranjem nezavisne Indije, kada je došlo do njene podjele, odnosno do odvajanja muslimanskih dijelova (kasnije poznatih kao Bangladeš i Pakistan). Muslimani su shvaćali da će nezavisna Indija zapravo predstavljati Hindu-dominiranu Indiju, pa su htjeli samostalnost. Podjela je bila neizbježna, ali naravno nemoguće je napraviti čiste granične crte između ljudi koji žive pomiješano u mnogo regija.
Kada su napravljene granice došlo je do ogromnog seljenja stanovništva, ali i do strahovitog, doslovno, klanja u kojem je poginulo valjda pola milijuna ljudi. Naravno, nasilje potiče nasilje i takve katastrofe sumnjam da se samo tako zaboravljaju. Ali trenutno najveći problem predstavlja država Kašmir koja je ostala u Indiji, a navodno je imala većinsko muslimansko stanovištvo, no hindustičkog maharadžu koji je prilikom podjele nakon dvoumljenja odabrao hinduističku Indiju. I tako je Kašmir postao vječni problem oko kojeg stalno izviru novi sukobi, pa čak i ratovi.
Na ovu priču indijske kolege su reagirale da Pakistanci samo hoće još i zašto bi im Indija nešto davala i slično, makar meni iz te povijesne priče se ne čini tako neobično što Pakistan misli da je Kašmir trebao završiti kod njih (naravno, to što je to i strateški vrlo važna regija predstavlja dodatan uteg na vagi).
U nedavnom potresu koji se desio u regiji, usprkos katastrofi i ljudskoj patnji, neprijateljstvo nije zaboravljeno i Pakistan je npr. odbio većinu ponuda indijske pomoći. Lokalne novine su dosta pisale o propuštenim prilikama da države napokon izgrade neke mostove prijateljstva.
Iz priče o podjeli Indije ima još izvora sukoba. Tako su npr. Sikhi, većinsko stanovništvo u regiji Punjab, totalno popušili jer je njihova domovina podijeljena na pola (i npr. migracijom nakon podjele, grad Lahore je s 0,5 mil. hindusa i 100 000 Sikha pao na njih sveukupno 1000).
Sikhe koji su kasnije tražili i traže vlastitu domovinu su redovito gušili. To je napravila i Indira Gandhi, poslala vojsku u Punjab, što ju je gotovo odmah koštalo života (ubili su ju njeni tjelesni čuvari - Sikhi). Indira i Mahatma Gandhi nisu bili u nikakvom rodu (Indira je zapravo kći prvog premijera - Nehrua), što se vidi i po metodama koje su koristili.
Ali i drugdje unutar Indije postoje problemi. Najbolje sam to shvatio kad su mi preporučili da ne putujem ovdje 6.12. zbog toga što se na taj dan desio neki sukob hindusa i muslimana u kojem su hindusi rasturili neko muslimansko vrlo sveto mjesto (hram ili groblje, tako nešto). E, i onda često na taj dan muslimani izvedu neku piz..., ovaj, glupost.
A što se tiče putovanja i sigurnosti, zanimljivo je da se taman dan nakon moje odluke da putujem željeznicom po Indiji i završim u New Delhiju, desilo sljedeće: na jugu izletio vlak i poginulo više od 100 ljudi + u New Delhiju se desio bombaški napad s isto skoro stotinu mrtvih... I sad ti planiraj...
No, što se tiče miroljubivosti, nakon cijele priče, mislim da se ipak ne može govoriti o potpuno miroljubivoj Indiji.
Malo selce  | Borba bikova na ulici  | Siromašni štandovi  | Ne voze samo autobusi na krovu  |
|
