OK, moralo je i ovo doć na red... Iako sam se pošteno ošišao prije puta, nije bilo šanse da izbjegnem posjet indijskom frizeraju.
Ako se poželite oštrigat u ovom mjestu, najmanji problem je nedostatak izbora. Dovoljno je da odete u bilo koju prometniju ulicu i svako malo naići ćete na nekog brijača/frizera pod drvetom ili improviziranom tendom. Vidio sam i baš pravih frizerskih salona, pa nakon malo raspitivanja kod kolega s posla o tome kamo ići, i dobre psihološke pripreme, progutao sam knedlu i otišao pod škare.
Preporučeni frizerski salon nalazio se u uličici na placu u kojoj je bilo par salona jedan do drugoga. Odmah pri ulasku u ulicu moj kolega iz Hrvatske, koji mi se pridružio u ovoj avanturi, i ja bili smo na udaru vlasnika i zaposlenika svih frizeraja koji su nas dozivali u svoje salone. No, mi smo znali kamo idemo, jedini salon s klimom ovdje. Klima je u Indiji obično za puno stvari znak da se radi o kvalitetnijoj usluzi, npr. u slučaju vlakova, hotelskih soba, pa i frizeraja. Iako u ovo doba godine klima uopće nije potrebna, posjedovanje iste ostavlja image kvalitetnog establishmenta (koje onda za to naravno i drži veće cijene).
Prva razlika od naših frizerskih salona koju sam uočio bila je činjenica da ne šišaju ženske, nego frajeri (damn! :). Druga je bila asortiman koji je osoblju bio na raspolaganju. Moj frizer uzeo je u ruke one totalno metalne klimave škare kakve je valjda još moja baka kao mlada koristila pri šivanju.
No, usprkos mom skepticizmu i zastarjeloj opremi, moram priznati da je već nakon par poteza bilo očito da čovjek zna svoj posao. Stručno je vrtio škarama oko glave i to me relativno opustilo.
Čim smo kolega i ja ušli u frizeraj, ne progovorivši ni riječi svaki smo dobili svoju stolicu i šišanje je odmah počelo. Ni u jednom trenutku nitko me nije pitao kakvu frizuru hoću, nego je tek negdje na pola puta frizer samo odjednom prozborio "Kratko?". Skeptik u duši, skeptik do kraja, ja ipak rekoh "Srednje", pa da vidim prvo do kud će to ići. I tako rez po rez, uz redovito slobodno glasno podrigivanje mog frizera, ode pol kose s glave (bar od tam di je još ima :) i frizura je bila tu. Bez puno razgovora ispala je i bolje nego u frizeraju doma.
Nakon mog negativnog odgovora na pitanje "Brijanje?", uslijedilo je neugodno iskustvo špricanja vodom po cijeloj faci i brisanja malim ručnikom koji je valjda upotrebljavan na svim mušterijama od tko zna kad... No, iako sam i na par ponovljenih pitanja, želim li masažu glave, odgovorio negativno, moj frizer se ipak latio tog posla. Počeo je vrtiti prstima po mojoj glavi, a onda me odjednom opalio po plećkama i zatim krenuo masirat ramena, pa ruke, čak mi je i prste istegao. Nisam izdržao, a da se ne počnem smijuljiti jer sam bio full iznenađen, a i frajer je fakat to stručno i dobro radio. Izgleda da je to ovdje uvijek normalno uključeno u uslugu. Još da je bila i ženska frizerka... Uf! :)
Uglavnom, zaključio sam da ću se ošišat još jednom prije kaj idemo :)
Ekonomska klasa  | Nešto bolja klasa  | A ovo je "moj" fizeraj...  | ... i moj frizer  |
Na zahtjev čitateljstva, evo i finalnog produkta (bolje je zgledalo uživo :) 
|
